AKCIJA MASLENICA
Ima li smisla…
pričati, spominjati što je bila ta akcija, pričati kako je to kad se pomješa ponos, radost, tuga i strah?
Ima li smisla…
svjedočiti kako se skidaju okovi domovini, zemlji svojoj, zarobljenoj, stegnutoj oko vrata?
Ima li smisla…
pričati kako su njeni sinovi umirali nasmijani, sretni, ponosni i veliki u očima preživjelih sinova njenih koji ponudiše život svoj na pladnju njoj. Domovini. Zemlji hrvatskoj. I ne ustuknu, idu dalje, posrću, padaju, dižu se i idu. Idu u očaj, u sumrak razuma i stvarnosti, idu, gaze dalje. Jučer djeca a danas ratnici očiju krvavih, pogleda preplašenih, iznemogli i prisiljeni biti i lovci i lovina.
Ima li smisla…
svjedočiti žrtvu braće svoje svijesnih rizika stvarnosti surove, sa rukama crnim od baruta i vatre, očima utonjenim u glavu, krvavim i suznim?
Ima li smisla…
tješiti ucviljene majke, djecu što oca ne upamtiše, pričati im da su oni žrtva za domovinu, za narod svoj?
Ima li smisla…
svjedočiti o rastanku duše s tijelom, o šapatu usana kad je srce već stalo kucati i gledaš u nebo pitajući se što su htjele reći?
Ima li smisla…
gledati kako danas svijeće pale jude i bezbožnici tamo gdje oni ne počivaju, gdje se nisu s dušom rastali, i potom poziraju za novine s majkom u crnini a mi spuštamo pogled prema zemlji?
Ima li smisla…
tražit svoj mir na nepreglednim poljima nepravde, nemorala i bahatosti, među vampirima ljudske dobrote?
Ima li smisla…
ikom prepričati svoje osjećaje danas, svoje strahove, neprospavane noći i krikove u snu?
Ima li smisla…
pričati o tom kako istinski branitelji umiru u borbi sa satnijama karcinoma a u registru ih je svaki dan sve više i više dok slike onih istinskih blijede, otpadaju sa zida i ploče kamene?
Ima li smisla…
tješit svoje suborce kako će nam biti bolje sutra, kako ćemo imat počasne plotune i zastavu smotanu u trokut, kako će nam vjetrovi srušit križ i nitko neće znati tko tu počiva?
Ima li smisla…
pričati o domovini koja postoji samo u našim snovima, o domovini kojoj smo poklonili svu ljubav svoju, dali joj mladost najljepšu?
IMA SMISLA…
pričati kako ne živi domovina koju smo sanjali, uspavana je na silu a jude i vampiri joj sišu krv i mozak, nedaju joj da se probudi!
Autor –Ive Baždarić