U akciji Zima 94 poginulo je 29 branitelja, 19 ih je teško, a 39 lakše ranjeno, dok su trojica nestala. Operacija koja je trajala od 29. studenog do 24. prosinca 1994., za 7. gardijsku, 4. gardijsku i 114 brigadu, te za pripadnike 80. domobranske pukovnije zbog neprekidnih djelovanja bila je iznimno teška.
Hrvatski vojnici oslobodili su 200 četvornih kolometara, ali zbog olujnih mećava i pri temperaturi od – 20 stupnjeva, mnogima su smrznuti dijelovi tijela, najčešće ruku i nogu, morali biti amputirani. Zbog toga je operacija Zima 94 u povijest Domovinskog rata ušla kao primjer iznimnih fizičkih i moralnih napora kroz koje su prolazili hrvatski branitelji u obrani od agresije i oslobađanju okupiranog teritorija. Rezultat ove operacije bio je slabljenje srpske vojske koja je bitno smanjila napade na Bihać, pri čemu je ova ključna enklava sačuvana, a međusobna komunikacija neprijatelja otežana.
Zašto je Zima ’94. bila jedna od najvažnijih, najtežih ali i najveličanstvenijih operacija? Zato što je bila glavni preduvjet za oslobađanje od srpske okupacije, jer kako je kazao ratni snimatelj Petar Malbaša koji je cijeli tijek događaja ovjekovječio, “nije Oluja trajala 5 dana, nego 10,5 mjeseci”.
U to doba 1994., Bihać je bio pred padom. To se, međutim, nikako nije smjelo dogoditi jer bi se padom Bihaća u ruke Srba stvorila snažna poveznica Republike Srpske i Republike Srpske Krajine i otvorila komunikacija Beograd – Knin – Banja Luka. Padom Bihaća bi, dakle, Hrvatska bila primorana na uvjete Karadžića, Mladića i Martića, što bi u konačnici dovelo do poraza.
Borba na snijegu visokom skoro metar
“Za ove operacije koje smo kanili izvesti, nisu imali razumijevanja u Glavnom stožeru iz kojega su nas optuživali da vodimo privatni rat. Jedini koji nam je davao potporu bio je ministar Gojko Šušak držeći našu stranu kod predsjednika Tuđmana”, kazao je general Rahim Ademi.
Cilj operacije bio je obraniti Bihać, ali i potisnuti neprijatelje s Dinare i Livanjskog polja.
“Operacija Zima ’94. je jedna od najtežih akcija u kojoj je pokojni Andrija Matijaš Pauk izvukao tenkove na 1780 metara, na vrh Dinare na -20 stupnjeva i 80 cm snijega. Tada vojnici 4. i 7. gardijske brigade nisu znali što se tamo nalazi: minska polja duboko u snijegu, silne utvrde, ali su onda naletjeli na nešto što ni u snu nisu mogli predvidjeti”, opisuje reporter Malbaša koji je hrvatsku vojsku pratio u stopu i sve snimao.
Šokirao ih prizor
Tada ih je, ispričao je, zateko nešto o čemu nisu mogli ni sanjati:
“Naletjeli su na civile, Hrvate i nešto Bošnjaka iz Banja Luke koje su četnici dovukli kao živi štit. Među njima su bili uglavnom liječnici i profesori, dakle intelektualci. Zamislite, oni su im slabo odjeveni, na -20 kopali rovove i bili radni vod, a po potrebi i živi štit. Među njima je bio jedan mladić, gotovo dijete… U unakrsnoj vatri je poginuo dio civila i to je bilo neizbježno jer su stavljeni naprijed. Njih 48 pobjeglo je na našu stranu. Teško je reći u tom puškaranju i od čijeg su metka pali. Teško je opisati ratni kaos.”
Operaciju Zima ’94. obilježili su pripadnici 4. gardijske brigade koji su se 23.11. s postrojbama Ratka Mladića i svježe pristiglim Šešeljevim “Belim orlovima” doslovno borili prsa u prsa, pri čemu su, nažalost, imali velike gubitke…
Izvor: Dnevno.hr