Jedna od najpoznatijih rečenica iz romana Alkemičar slavnog pisca Paula Coelha, a koja je završila i u naslovu ovoga teksta, na filozofski način progovara o tomu koliko su iskrena želja, htijenje i nastojanje za dosezanjem nekog cilja važni u našim životima.
Dakle, čovjek prije i iznad svega mora iskreno vjerovati u ostvarivost onoga što želi, ma kako se to ponekad činilo daleko, pa čak i nestvarno i nemoguće. Jer, ako to nije u stanju, on je unaprijed gubitnik, već je poražen.
Vjerujemo i čvrsto se nadamo da će naši Vatreni poraziti Engleze i zakoračiti na sam vrh Olimpa. Kvalitetu imaju, želje i motivacije im ne fali, uz njih smo dušom i tijelom – od Hrvatske i Herceg Bosne do dijaspore – a nadajmo se da će nam i Bog biti u pomoći.
Idemo!
Hrabro, otvorena i čista srca, bez straha i respekta prema onima koji su – ne bez razloga! – započeli pravi specijalni propagandni rat protiv nas od kad su saznali da u polufinalu imaju za protivnike hrvatsku reprezentaciju.
Bahati, arogantni i nadmeni Englezi koji ni onu titulu svjetskih prvaka od prije 52 godine (1966.) ne bi osvojili da se nisu kao domaćini služili sredstvima koja izlaze iz okvira sportskog nadmetanja, skloni su se odnositi potcjenjivački i s omalovažavanjem prema državama i narodima oko sebe i to je crta njihovog mentaliteta još od vremena kad su bili najjača kolonijalna sila u svijetu. Treba imati razumijevanja za taj njihov sindrom, ali ne dopustiti da to u bilo kojem smislu negativno utječe na nas.
Ja sam čak uvjeren da oni upće nisu svjesni kako je protiv Hrvata kontraproduktivno voditi negativnu kampanju, jer što je podmetanja, prljavština, objeda i izmišljotina više, mi smo jači; i da to znaju, zasigurno ne bi primjenjivali tako stupidnu i prozirnu strategiju.
No, nije to jedino što Englezi ne znaju.
U svojoj uskogrudosti i bahatosti (čast izuzecima kojih dakako ima), oni se baš i ne trude upoznati druge narode, pa su skloni sve nas iz jugoistočne Europe odreda svrstavati u nedovoljno civilizirane narode – iako, primjerice, kriminala, terorizma, silovanja i ubojstava u posljednjih godinu dana imaju više nego Hrvatska od uspostave samostalnosti do danas, dok im u čitavim kvartovima mnogih gradova već desetljećima vlada samovlašće kriminalaca i dilera i u njih ni policija ne smije zalaziti… Da ne nabrajam dalje.
O dvoličnom odnosima prema EU i mutnim aranžamanima u kojima se stavljaju u poziciju slugana SAD-a neću govoriti, jer ne možemo sve pa i nogomet gledati kroz prizmu političkih gibanja, ali, treba imati na umu da Englezi uvijek i u svakoj prilici nastupaju s pozicije nadmoći.
Taj kompleks superiornosti koji u njihovom slučaju već odavno nema nikakvoga realnog pokrića, iskazuje se na svakom polju pa i sportskom.
Uvjeren sam da su ovoga puta naišli na tvrd kamen i da će slomiti zube.
Ima čak dojam da je dio te kampanje uzrokovan strahom – jer jako dobro znaju kojom kvalitetom raspolažemo.
Dalić i naši dečki, naš stručni stožer, okrenuti su sebi. Mirni i pribrani spremno dočekuju sraz koji za njih kao i za sve nas mnogo znači. Svi smo s njima i uz njih i oni znaju to. Kao što i mi znamo da naša vrsta u Moskvi živi i diše za svoju Hrvatsku.
Uz Božiju pomoć i čvrstu vjeru u pobjedu čekamo ovu večer.
IGRAJ MOJA HRVATSKA…