Hrvatska vojska kao i HVO imali su nesrazmjeran broj časnika pa i generala koji se danas kite tim perjem. Kako su došli do svojih činova, ponajprije kojim zaslugama i kvalifikacijama iznimno je upitno. Međutim, nekolicina njih svoje je činove zaslužila, neupitnim vojnim talentom, genijalnošću, strateškim i taktičkim razumijevanjem problematike ratovanja u različitim uvjetima, po različitim terenima i s različitim neprijateljima. Njihova sposobnost iskakala je iz svakog pokreta i pogleda kojim su neposlušne vojnike dovodili u red, dobijali izgubljene bitke i donosili prevagu štedeći krv i ljudske živote. Jedan od takvih, neopravdano marginaliziran i potisnut u anonimnost, a za kojega bi javnost, posebno mlađe generacije morale znati je umirovljeni general zbora Ante Zorislav Roso…
Ante Zorislav Roso korijene vuče iz Hercegovine, iz okolice Ljubuškog. Rođen je 25. travnja 1952. u Osijeku. Dugo prije rata bio je politički emigrant. Za vrijeme emigracije pridružuje se francuskoj Legiji stranaca u kojoj je zahvaljujući iznadprosječnoj inteligenciji, organizacijskim sposobnostima i fizičkom dominacijom – dogurao do naredničkog čina u vrlo kratkom vremenu. To je najviši čin koji je do tada u Legiji stranaca dobio neki Hrvat osim pukovnika Legije stranaca Zvonimira Skendera, a ondje su bili Ante Gotovina, Miljenko Filipović, Željko Glasnović, Bruno Zorica Zulu i ostali.
U Hrvatsku se vratio pred Domovinski rat. Organizirao je i uspješno obučio u suradnji s drugim bivšim pripadnicima Legije stranaca elitne postrojbe HV-a koje su uspješno odradile najzahtjevnije zadaće u vrijeme rata. Bio je prvi zapovjednik bojne “Zrinski”, objavio je HGZ.
