Putin je najavio veliku proslavu na sutrašnji “Dan pobjede nad fašizmom” iz 9.5.1945.
Rusi su antifašisti i osloboditelji. Borili su se protiv Hitlera…
Oslobodili su Rusiju, Istočnu Njemačku i druge zemlje. I Istočni Berlin.
Hitlera su zamijenili Staljinom. Bodljikavom žicom i zidom opasali pola “oslobođene” Europe.
Borbu protiv fašista i nacista zamijenili borbom protiv neprijatelja naroda.
A taj neprijatelj naroda bio je narod.
Kažu da će Putin sutra na “Dan pobede nad fašizmom” objaviti rat Ukrajini.
Ajde neka. Nikad dosta antifašizma i oslobađanja. Nikad dosta antifašista i osloboditelja.
Dubrovnik, Vukovar, Sarajevo, Srebrenica, Mariuopolj, Kijev…
Ispred svih ovih gradova došli su isti mentalni sklopovi i njihovo ratno sklopovlje s istom simbolikom. U tim gradovima prepoznali su fašiste i naciste i u njima LEGITIMAN CILJ.
Naredili su “PALI!”. Spalili sve. Ubili sve po redu.
I naši domaći jugoslavenski antifašisti i osloboditelji slave s Putinom. Oni slave svaki dan neko oslobođenje iz 1945-e. Nedavno su proslavili oslobođenje Vukovara iz 1945-e. Danas slave oslobođenje Zagreba. Da nije bilo njih, kako kažu, Dalmacija bi danas bila Italija. Ne bi bila Hrvatska. Da nije bilo njih ni Hrvatske kažu ne bi bilo.
Jer su, kako stalno ponavljaju, NDH, ustaše i Pavelić prodali Dalmaciju Italiji.
Zato se okupljaju i slave oslobođenje od fašista. Slave po Hrvatskoj bez ijedne hrvatske zastave ili hrvatskog grba. Slave i pjevaju svi uglas ko jedan talijansku pjesmu “Bella ciao”.
Srušili su 1945-e hrvatsku državu, a 1991. nisu dali da se osamostali i odvoji od Jugoslavije.
Sad kažu da su zaslužni za njeno stvaranje. Je, je.
Antifašizam. Oslobođenje. Je, je.
Prodali su Italiji njihovi jugoslavenski velikosrpski mentori djelove Dalmacije i Istru i Rijeku, dva desetljeća prije ustaša, NDH i Pavelića.
Prodali su te dijelove hrvatske ugovorom potpisanim s najvećim fašistom Benitom Mussolinijem!
Ali hvala hrvatskoj gluposti, oni mogu još uvijek lagati i u isto vrijeme biti napredni i pametni i dobri, a ne nazadni, glupi i zli.
Ako smo 1945-e oslobođeni, što smo onda radili 1995-e???
Danas je Majčin dan. Mnoge majke plaču nad vašim objavama o antifašizmu i oslobođenju.
Plaču i srce ih boli jer su mnogi muževi i sinovi u svijetu kroz povijest pali od ruke tih “antifašista” i “osloboditelja”, a mnoge majke, silovane i ubijene. Plaču kad vide kako ljudi okreću glave od nepravde. Plaču, jer mi smo dio tog svijeta.
Proglasiti sve te žrtve legitimnim ciljem i reći da su zaslužili smrt neizmjerna je nepravda.
I jedno veliko zlo.
Odite u Ukrajinu. Odite u bivšu Istočnu Njemačku. Porazgovarajte s ljudima. Pitajte ih kako gledaju na ove proslave koje vode mentalni sklopovi Staljina, Tita, Miloševića, Vučića, Putina i njima sličnih “antifašista” i “osloboditelja”. Uostalom odite u Rusiju. Svaki drugi čovjek tamo je žrtva “antifašista” i “osloboditelja”.
Odite u Zagreb kod nekih onih rijetkih preživjelih kojima je 8. svibnja 1945-e pobijeno sve, samo zato jer su voljeli i htjeli Hrvatsku, a ne Jugoslaviju. Pitajte njih kako doživljavaju antifašističke i osloboditeljske proslave iz 1945-e u kojima hodočaste Milanović, Plenković, Pupovac i vi na društvenim mrežama. Pitajte njih.
A svim ljudima dobre volje čestitam njihovo sudjelovanje u svakom obliku borbe protiv fašizma, nacizma, komunizma i svakog drugog ljudskog zla.
Svim majkama, posebno mojoj majci koja je sada na rehabilitaciji, čestima njihov dan.
Neka svojoj djeci usađuju dobrotu. Jer iz dobrote se ljubav rađa. A ljubav je sve što čovjek treba. I ovaj svijet, kako bi ozdravio.
P.S.
Ova moja misao predstavlja civilizacijski prag kojeg nijedan civiliziran čovjek ne bi trebao prijeći, ma koliko god mu u Jugoslaviji bilo lijepo.
Između Jugoslavije i druga Tita stoji znak jednakosti. Veličati druga Tita, znači veličati Jugoslaviju, znači veličati neizmjerne zločine koji su se dogodili, ne samo nad hrvatskim narodom, nego nad čitavim čovječanstvom. Jer ako spasiti jednog čovjeka znači spasiti čitav svijet, onda ubiti jednog čovjeka znači ubiti čitav svijet.
Nekidan je proslavljen “Prvi Maj”. Bila je nedjelja. Dok su mnogi radnici na dvostruki blagdan radili, ljubitelji druga Tita i Jugoslavije iskoristili su priču o radničkim pravima za nostalgično vraćanje u ono vrijeme u kojem je sve kao tobože bilo lijepo i idilično. Prisjetili su se usput i druga Tita koji je dao tvornice radnicima.
Autor / Miki Bratanić