Ministar obrane Ivan Anušić bio je gost novinarke Ive Boban Valečić u emisiji Večernji TV u kojoj su razgovarali o aktualnostima; od Vukovara, preko HOS-a, do suradnje sa SDSS-om i predsjednikom Zoranom Milanovićem.
Prenosimo dio tog razgovora:
Spominjale su se određene napetosti između vas i premijera Plenkovića. Vi ste jedan od rijetkih mu stranačkih kolega za kojeg se smatra da će kritizirati Vladu. Jesu li sada zakopane ratne sjekire među vama?
Ratne sjekire nisu ni iskopane. Moje kritiziranje Vlade nikada niste čuli od mene, ja sam kritizirao neke pojave. Odnosno, komentirao sam ih, a ne kritizirao. Ako mislite na situaciju sa SDSS-om, morate znati da smo na središnjem odboru HDZ-a svi jednoglasno izglasali tu koaliciju, dakle ja nisam rekao da sam protiv koalicije. Rekao sam da ako smo u Vladi partneri i u koaliciji, tada se tako moramo i ponašati, dakle kao suradnici – to je taj kontekst. Dakle, ne može dužnosnik SDSS-a komentirati na način kako je to komentirao, stradavanje hrvatskih policajaca u Borovu Selu i općenito u Domovinskom ratu ili komentirati određene njihove nadgrobne spomenike – to osuđujem, to se ne radi, tako se ne ponaša, ne stavlja se sol na otvorenu ranu svakog hrvatskog čovjeka. Rekao sam i da pri Hrvatskoj vladi moraju biti nacionalne manjine, uključujući i SDSS, jer je povijest Hrvata i Srba iz ’90-ih godina ovdje vrlo teška i to se breme nosi i ljudi iz SDSS-a to moraju razumjeti. Moramo uvažavati jedni druge, mi njih i oni nas i našu žrtvu – to sam rekao, i reći ću to i sutra ako se ponovno na pogrešan način govori i izokreću činjenice.
Domovinski pokret najavio je da će pokušati spriječiti SDSS-ovo komemoriranje na Dunavu. SDSS je od toga odustao. Je li vam laknulo, smatrate li da su shvatili poruku?
Ako je poruka i javno mnijenje reklo da je to štetno i pogubno, onda to ne treba raditi. Očekivao sam takvu odluku SDSS-a, mislim da je dobro da je SDSS od toga odustao. Postoje mise zadušnice, polaganje vijenaca, zna se kako se komemorira. Uostalom, u ova četiri dana, od danas do ponedjeljka, traje komemoracija žrtvama Vukovara kada se ide na Ovčaru gdje su branitelji i civili granatirani danima, nakon pada grada odvedeni, dakle njih 199 ubijeno je i bačeno u masovnu grobnicu na Ovčari.
Ima li HDZ problem s HOS-om, odnosno znate li zbog čega bi HOS-ovci trebali biti nezadovoljni ičime?
HOS-ova postrojba, ti dečki išli su svjesno u smrt braniti Hrvatsku, sudjelovali su u nekim od najtežih bitaka od Srđa kod Dubrovnika, u Vukovaru, Kupresu, napravili su neka od najhrabrijih djela u Domovinskom ratu. Imali su velike rezultate, ali i velike žrtve. Tada nije bio problem pozdraviti HOS-ovca jer je HOS-ovac trebao Hrvatskoj. Danas imamo neke obrnute teze. No, mora se također reći da pozdrav ‘Za dom spremni’ nije nastao 1991. godine, već 1941. i to nije naša budućnost, već je budućnost ono što smo napravili u Domovinskom ratu – slobodna Hrvatska. Onaj koji je nosio uniformu HOS-a 1991. godine može je nositi u svim trenucima komemoriranja i obilježavanja, ali nije smisao toga da sada imamo HOS-ovce koji ’91. nisu bili u ratu ili su rođeni 2002. godine ili je netko postao HOS-ovac iz političkih pobuda. HDZ nema problem s HOS-om, no ne možemo se identificirati s onima koji se služe pozdravom iz 1941. godine niti bi itko tko živi u Hrvatskoj, koja je dio Europske unije, to trebao moći. Problem koji se vrti oko HOS-a je problem politizacije HOS-a, što najviše dolazi do izražaja pred izbore. To s pozdravom i negodovanjem zbog zaustavljanja pred Kninom je performans dijela HOS-a, a vojska se ne može baviti politikom na taj način. Svatko tko ima potrebu baviti se politikom nek si osnuje stranku, dobije izbore i tada vi vladate i slažete pravila igre, a ordenje iz Domovinskog rata, kao što sam ja napravio, s ponosom ostavite doma u ormaru. Promišljajmo o budućnosti, ja u svom političkom djelovanju razmišljam o tome gdje će moja i sva hrvatska djeca biti u budućnosti, hoće li moja djeca, kao ja, morati u rat, o tome kako da riješimo sigurnosnu situaciju u Hrvatskoj koja je sada teška, o novim ulaganjima, dakle o stvarima koje su budućnost.