Piše: Josip Milić
Francuska je postala prva zemlja u svijetu koja je pravo na pobačaj uvrstila u svoj ustav. Premoćnih 780-72 glasova izazvalo je ovacije u parlamentu u Versaillesu kada je objavljen rezultat. Ljevičar Emmanuel Macron opisao je potez kao „francuski ponos“ koji je poslao „univerzalnu poruku“. Za očekivati da će se lančano širiti ova praksa u svim europskim zemljama.
Sva su zla uvijek dolazila iz Francuske
Sve ovo korijene vuče u ’60.-te godine, godine svjetske seksualne revolucije koja je danas rađa plodove. Središte te revolucije u Europi bio je upravo Pariz. Uostalom iz ove je zemlje krenula i prva revolucija, ali i prva komunistička država tzv. „pariška komuna“. Većina zapadnih zemalja je tih 1960.-tih legalizirala razne oblike kontracepcije (prvo za udane, a potom sve ostale žene), a potom i abortusa. Kontraceptivne tablete su se 1960-ih i 1970-ih proširile po većini zapadnih država, te je to jedan od razloga zašto se za razdoblje seksualne revolucije često rabi i izraz „doba pilule“.
Robovi hedonizma i konzumerizma
Bezboštvo, koje trenutno zahvaća čovječanstvo, doseglo je svoj vrhunac. Iako je svijetu darovana istina o postojanju Boga mnoštvo je onih koji mu okreću leđa. Umjetnost, glazba, zabava sve je danas podređeno jednom cilju. Sve to je jedna kultura koja ima za cilj uništenje kršćanskih vrijednosti i morala. Izrodila je naraštaj koji negira svaki oblik autoriteta i koji je odgojio djecu u razuzdanosti, bez discipline i bez Boga. Neke ankete kažu da se čak 70 posto mladih danas na Zapadu izjasnilo kao ateisti. Zbog toga imamo mnoštvo ovisnika o drogi, alkoholu i kocki. Robovi hedonizma i konzumerizma se javno bore za pobačaj, razvod, gay brak, eutanaziju, rodnu ideologiju, mijenjanje spolova. S pravom se možemo zapitati što će biti od današnjih mladih? Razboljet će se od hipohondrije, nasilničkog ponašanja, bipolarnog poremećaja, narcisoidnosti, nezahvalnosti i neobuzdane seksualnosti. Samoubojstvo među mladima će do skora biti najveća društvena pošast.
Opsesija sobom je pošast današnjice
Porast New Age spiritualizma i strasti za svim stvarima koje imaju veze sa smirivanjem duha svode se na jednu stvar: ti se ljudi nalaze u mraku. Tako što namjerno ne dopuštaju Božjoj svjetlosti da prođe kroz njih, oni se sami izlažu tamnom duhu zla. Sotona i njegovi demoni pljačkaju takve duše i uzrokuju u njihovoj nutrini strašnu prazninu. Ti ljudi traže lijek i utjehu u nečemu u čemu je ne mogu naći. Opsesija sobom, samo-veličanje i ljubav prema svjetovnim razvratnostima je pošast današnjice, a to proizlazi iz očajnog osjećaja nelagode, tjeskobe i duhovne suše. Današnje idolopoklonstvo je ljubav prema poznatim osobama. Kršćani bivaju izrugani od takvih ljudi. To izrugivanje se najbolje ogleda svake prve subote na javnoj molitvi krunice na trgovima naših gradova. Svaki se put skupljaju antimolitelji kojima molitva smeta jer u duhu osjete da se njihov prostor djelovanja molitvom sužava, da gube prostor djelovanja. Oni su uistinu duhovno ugroženi i treba ih razumjeti.
Nesretnici koji su upropastili svoj život
Kako djelovati prema tima koji su došli s namjerom ometati molitvu najbolje je odgovorio jedan od najpoznatijih suvremenih filozofa, Židov, koji se obratio na kršćanstvo Fabrice Hadjadj u svojoj knjizi: Kako uspjeti u smrti (str. 207.). On piše: „Neprijatelja ne treba ljubiti kao nekoga tko čini zlo. Bio bi to čisti mazohizam i suučesništvo. Trebate ga voljeti kao nesretnika koji je pozvan na blaženstvo, ali je upropastio svoj život i još nije oćutio milost Božju. Uostalom, mrvica je slučajnosti i slobode bila dovoljna da zamijenimo uloge. Ako ga mrzimo i mi postajemo dijelom vojske zla, a Bog je umro za toga grješnika kao i za mene.“
Rodna ideologija – dekonstrukcija identiteta
U Parizu je ’60.-tih godina prošloga stoljeća živio filozof Jacques Derrida (1930. – 2004.). On je između ostaloga tvrdio kako tekst nije svetinja. Francuski strukturalizam, tvrdi Derrida, uči da je u temelju ljudske misli binarna opozicija, npr.: muškarac/žena, istina/laž, crno/bijelo, dobro/zlo. Kategorijama muškarac/žena, koje isključuju jedna drugu, Derrida je suprotstavio granični slučaj hermafrodita – osobe i s muškim i sa ženskim spolnim organima, muškobanjaste žene, feminizirane muškarce, te homoseksualce. Derrida je kritizirao strukturaliste i tvrdio kako su konstruirali stvarnost pronalazeći u njoj ono što su htjeli. Sve je konstrukcija i sve treba dekonstruirati, pa tako i spol. To su začetci rodne ideologije i transhumanizma. Došli smo do toga da se Zapad srami svojih kršćanskih korijena, te da sve više ljudi svake godine napušta Crkvu. Imamo pravu epidemiju onih koji se više ne osjećaju prirodno u svome tijelu. Po njihovoj teoriji rodni identitet je posljedica okoline, a ne biologije. Drugim riječima kazano, ne vjeruj svojim očima, nego ono što ti ja kažem. Tako nema više podjele ljudi na dva spola, nego na (zasada) 76 rodova. Kao na švedskom stolu, svatko bira što mu najviše odgovara. Rodna ideologija otvara mogućnost trudnoj ženi promijeniti spol prije rađanja pa ćemo tako imati da, po prvi put u povijesti, muški rađaju djecu. Muškarac sa 60 godina može promijeniti spol i ići u mirovinu sa 60 godina kao žena. Imamo nedavni primjer da je transrodna djevojka igrala košarku s djevojkama i mnogima nanijela tjelesne ozljede. Još drastičniji primjer od ovoga je kada Fallon Fox, bivši vojnik i MMA borac, postane „žena“ i onda u MMA borbi prebije ženskoga borca. Ulazak tzv. transrodnih osoba u šport uništava samu bit natjecanja između muških i muških odnosno ženskih i ženskih natjecatelja.
Opomene svetih otaca
Sveti nas apostol Petar u svojoj drugoj poslanici opominje: (2 Pt 3,3-4) „Znajte ponajprije ovo: u posljednje će se dane pojaviti podrugljivi izrugivači; povoditi će se za svojim požudama i pitati: ‘Što je s obećanjem njegova Dolaska? Jer i otkad Oci pomriješe, sve ostaje kao što bijaše od početka stvorenja.’“ Pitam se je li ikada u povijesti ljudskoga roda bilo više podrugljivih izrugivača? Jesu li požude bile ikada naglašene kao što su danas? Je li blizu Kristov drugi dolazak?
I sveti otac Franjo upozorio je na opasnost rodne ideologije, rekavši da ona predstavlja veliku prijetnju čovječanstvu. „Poništavanje razlika znači poništavanje čovječanstva. Ne može se poreći spolna različitost kao urođena datost.“ Papa je rekao kako rodna ideologija zamišlja društvo bez razlika između spolova, čime dokida sam antropološki temelj obitelji.