Petak, 14. lipnja 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Biblijska poruka 24.5.2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Posveta bazilike sv. Franje Asiškog

Foto:Radiopostaja Mir Međugorje

 

Iv 10,22-30

Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: »Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!«

Isus im odgovori: »Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga – ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.«

Papinska bazilika Svetog Franje Asiškog (talijanski: Basilica Papale di San Francesco d’Assisi, latinski: Basilica Sancti Francisci Assisiensis) uz malu crkvicu Gospe od Anđela – Porcijunkulu – izvorna je crkva Franjevačkoga reda. Također, kao grobno mjesto Franje Asiškog, bazilika je jedno od najznačajnijih kršćanskih hodočasničkih mjesta u Italiji. Bazilika, započeta 1228. godine, izgrađena je u strani brda i sastoji se od dvije crkve, poznate kao Gornja i Donja crkva te kripte gdje se nalaze zemni ostatci Asiškoga svetca. S pripojenim samostanom, crkva je prepoznatljiva znamenitost na panorami Asiza, a od 2000. godine upisana je na UNESCOV popis mjesta svjetske kulturne baštine u Europi.

Unutrašnjost Gornje crkve je značajan primjer ranogotičkog talijanskog slikarstva 13. stoljeća (tzv. Trecento). Gornja i Donja crkva ukrašene su freskama brojnih srednjovjekovnih slikara, rimske i toskanske škole (Cimabue, Giotto, Simone Martini, Pietro Lorenzetti te vjerojatno i Pietro Cavallini). Raznolikost i kvaliteta slika čini baziliku jedinstvenom i nezaobilaznom u prikazivanju toga razdoblja talijanske umjetnosti.

Franjevački samostan Sacro Convento kao i Gornja i Donja crkva (talijanski: Basilica inferiore e superiore) Franje Asiškog započete su odmah nakon Franjine kanonizacije 1228. godine, kao počast velikomu svetcu. Simone di Pucciarello darovao je zemlju za njezinu izgradnju, brdo zapadno od Asiza, poznato kao “Pakleno brdo” (talijanski: Collo d’Inferno) gdje su prije toga pogubljivali osuđene kriminalce. Danas se zove “Rajsko brdo”.

Zabilježeno je kako je kamen temeljac položio sam papa Grgur IX. 17. srpnja 1228. godine, iako je gradnja zasigurno bila već otpočela. Dizajn crkve i nadgledanje izgradnje povjereni su bratu Iliji, generalnom ministru Reda. Donja bazilika završena je 1230. godine, da bi 25. svibnja 1230. u nju bilo preneseno tijelo sv. Franje, koje nije bilo istrunulo, u procesiji, iz privremene grobnice u crkvi sv. Jurja, danas Bazilika sv. Klare u Asizu.

Gradnja Gornje bazilike započela je 1239., a završena je 1253. godine. Obje je crkve posvetio papa Inocent IV. 1253. godine. Papa Benedikt XIV. dao je crkvi 25. ožujka god. 1754. naslov Patrijarhalne bazilike i Papinske kapele, stoga spada u red sedam papinskih bazilika u Italiji.

Ovim je riječima uzdignuo isti Papa tu crkvu na razinu papinske bazilike, naime, bulom-pečatnicom Vjeran je Gospodin.

„Vjeran je Gospodin u svim svojim riječima jer je često u Svetom pismu izjavio da će uzvisiti one koje pronađe slične svomu Sinu u poniznosti. On kruni ne samo slavom i čašću u nebeskom kraljevstvu, nego da bi potaknuo i osokolio vjeru smrtnika, udešava prema svojoj mudrosti da i na zemlji sjajna uspomena na njih blista i slava sja. A to jasno vidimo ostvareno na uzvišenju svetoga Franje. On je naime za života uvijek nastojao biti neugledan u svojim očima i očima drugih, pa ipak po neprevarljivu sudu Crkve i svečanoj izjavi on se časti i poštuje po cijelom svijetu među prijateljima Božjim koji zajedno s njim kraljuju na nebu. Tijelo je njegovo u kojem do smrti nije prestajao provoditi Kristovo mrtvljenje s neba obdareno posebnim znamenjima i čudesima, tako je štovanjem naroda proslavljeno, da je njegov grob zavrijedio veću slavu od glasovitih spomenika velikana ovoga svijeta.

I doista, jedva je protekla godina dana od njegove smrti, a već se radilo o smještaju posmrtnih ostataka sluge Božjega, te je u tu svrhu ponuđeno zgodno mjesto i zemljište blizu zidina asiškoga grada. Naš prethodnik Grgur IX. primio je isto zemljište u pravo vlasništvo Svete Stolice i naložio da se tu sagradi crkva koja će biti podvrgnuta jedino Apostolskoj Stolici. A zatim, kad je isti Grgur u samome Asizu slavnoga Patrijarha uveo u popis svetih, sam je svojom rukom prvi stavio kamen, pa je naredio da ta crkva bude glavna i Majka Reda Manje Braće. Odredio je i drugo što čine rimski Vrhovni svećenici, te je tijelo svetoga Franje uneseno u istu crkvu u nezaboravnom slavlju, uzdignuto do vrhunca časti godine 1253., na nedjelju prije Gospodnjega Uzašašća i crkva bi svečanim obredom posvećena.

Držeći se ustrajno stopa tolikih svojih prethodnika i ja sam rado odlučio povećati njegovu čast i slavu, a na to me je najviše potaknula misao da se opravdano može nadati da će Crkva biti tim više potpomognuta njegovim zagovorom, ako postoje što jasniji sudovi i dekreti Apostolske Stolice u čast njegove uspomene. Stoga ovom našom odlukom koja ima trajnu vrijednost podižemo spomenutu Crkvu svetoga Franje na patrijarhalnu baziliku i papinsku kapelu“.

Je li katedrala, prvostolnica, plod nekakve letimične želje ili nešto što se može prema želji ostvariti?… Posve sigurno, crkve su plod mučeništva, velikodušnih djela i patnja. Njihovi temelji sežu duboko, temelji crkava počivaju na navještaju apostola, na vjerovanju svetaca, na prvim postignućima Evanđelja u našoj zemlji. Sve što je u arhitekturi tih zdanja plemenito, što nam očarava oči i prodire u srce, nije čisti izljev ljudske mašte, to je dar Božji, to je duhovno djelo.

„Križ se uvijek podiže u opasnostima i patnjama, križ je uvijek natopljen suzama i krvlju. Ako navještaj križa ne prati odricanje, pokora, nigdje on ne će udariti korijena niti će donijeti ploda. Moćnici i vlastodršci mogu izdavati svoje ukaze, mogu povlađivati ili favorizirati neku religiju, ali oni nisu kadri vjeru usaditi, oni je mogu samo zapovjediti ili narediti. Samo Crkva može posaditi i usaditi crkvu. Nitko osim svetaca, poniznika, navjestitelja pravoga puta, priznavatelja istine ne može podignuti istini istinsku i pravu kuću.

Stoga su hramovi Božji ujedno i spomenici njegovih svetaca… Njihova jednostavnost, veličina, solidnost, čvrstina, dražesnost i ljepota podsjećaju trajno na strpljivost i čistoću, odvažnost, blagost, ljubav i vjeru onih koji su se Bogu klanjali samo u brdima i pustinjama. Oni su se trudili, ali ne uzalud. Drugi su unišli u plod njihovih nastojanja (usp. Iv 4,38). Na duge staze njihova je riječ donijela ploda.

Njihova je riječ postala crkvom, prvostolnicom, bazilikom, u kojoj Riječ odavna prebiva… Blažen onaj tko stupi u vezu sa svetcima prošlosti i s cjelokupnom Crkvom na cijelome svijetu. Blažen i onaj tko stupi u tu Crkvu te tako svojim srcem prodre u sama nebesa“ (sv. kard. J. Henry Newman).

Fra Tomislav Pervan/Radiopostaja Mir Međugorje

Najnovije

Anici Jurić je Armija BiH pred očima ubila trojicu sinova i muža

Foto:Večernji.ba   „Ove godine nisam mogla otići. To je prvi put otkako su sahranjeni na našeg groblju u Kaknju, u Grmačama. Put iz Čapljine gdje sad...

U sjeni napada na Bartulicu ostala izmjena Zakona o grobljima koja će donijeti micanje četničkih spomenika

Foto:Narod.hr   U sjeni napada na Domovinski pokret ostala je izmjena Zakona o grobljima koja će donijeti micanje četničkih spomenika. Predsjednik Domovinskog pokreta Ivan Penava održao...

Analiza: Je li Jordan Bardella (28) budući francuski predsjednik?

Foto:Screenshot   Izbori za Europski parlament u Francuskoj jasno su pokazali da je balon moći predsjednika Emmanuela Macrona ispuhan, nova francuska politička zvijezda zove se Jordan...

Biblijska poruka 14.6.2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Srce – izvorište grijeha

Foto:Radiopostaja Mir Međugorje   Mt 5,27-32 Reče Isus svojim učenicima: »Ćuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda...

Ilija Cvitanović: Svesrpski sabor je nešto najlošije za srpski narod

Održavanje tzv. svesrpskog sabora je nešto najlošije po srpski narod i ni na koji način ne može izazvati implikacije po status BiH i njenu...