Četvrtak, 12. prosinca 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Biblijska poruka 29. 11. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Blagdan Svih svetih franjevačkog reda

Mk 10, 17-21

 

I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: »Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš:

Ne ubij!
Ne čini preljuba!
Ne ukradi!
Ne svjedoči lažno!
Ne otmi!
Poštuj oca svoga i majku!«

On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.«


Za blagdan svih svetih Franjevačkoga reda izabran je nadnevak 29. studenoga. To je dan kad je papa Honorije III. posebnim pismom, bulom-pečatnicom, odobrio Pravilo – Regulu svetoga Franje iz Asiza. Ono u temeljnim obrisima ocrtava i zacrtava put franjevačke svetosti i duhovnosti u svijetu i Crkvi.

U dvotisućljetnom kršćanskom iskustvu razvijaju se različite škole kršćanske duhovnosti, potaknute uglavnom pojedinim velikim osnivačima i utemeljiteljima katoličkih redova. Tako imamo karmelsku, isusovačku, dominikansku, benediktinsku, franjevačku duhovnost, i tako redom.

Svima je dakako temeljno usmjerenje sam Isus i njegovo evanđelje. On je božanski Učitelj savršenstva i uzor. Za pojedine škole duhovnosti odlučujuće je i duhovno iskustvo samih utemeljitelja, ali umnoženo i oplođeno iskustvima svih onih koji su se tijekom daljnjih stoljeća nadahnjivali uredbama i smjernicama koje je pojedini utemeljitelj, po odobrenju Crkve, zacrtao.

Za Franju se može reći da mu je temeljna misao vodilja bila – A ja, Bože sačuvaj, da bih se ičim drugim hvalio ili ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojemu je svijet meni raspet i ja svijetu (Gal 6,14). Ili onim drugim izričajem iz iste poslanice: Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist” (Gal 2,20). Franjo se do kraja skoncentrirao, usredištio na osobu Isusa Krista, u svemu što je poduzimao, Krist bijaše središte, odrednica i okosnica.

Stoga Franjo u Pravilu i veli: Pravilo i život Manje braće jest: opsluživati sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista. Dakle, radosna vijest Isusa Krista i o Isusu Kristu. Isus kao začetnik, autor Evanđelja, ali i kao sadržaj Evanđelja. On kao pralik koji nam se otkriva u evanđelju, prema kojemu treba da se i mi oblikujemo u evanđeoske ljude, štoviše, da se suobličimo slici Gospodina Isusa.

Evanđelje za Franju ne bijaše knjiga, slovo, nego sami Isus Krist. Pravilo nas obvezuje na Evanđelje ukoliko je u njemu sam Isus Krist – tj. slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista. Dakle, Isus Krist – cijelo Evanđelje – mi kao manja braća. Evanđelje je samo posrednik između nas i Isusa Krista. Ideal nije Evanđelje, nego sama osoba Isusa Krista.

Koliko je Franjo bio obuzet Isusom Kristom, najsnažnije nam je zapisao u svome Životopisu sv. Franje Toma Čelanski. Njome Toma popraćuje svoj izvještaj o Franjinoj smrti kad je puk spontano započeo proces njegove kanonizacije (1 Čel 115):

“Preblaženi otac Franjo… imao je izgled i oblik Serafa… Braća koja su s njime boravila znadu kako je danomice i neprestano govorio o Isusu… O, koliko je puta za stolom za vrijeme blagovanja Isusa slušao, spominjao ili o njemu razmišljao. Gdjekada bi zaboravio tjelesnu hranu… Štoviše, mnogo mu se puta dogodilo da je idući putem razmatrao i pjevao o Isusu te bi zaboravio smjer puta i sva je počela pozivao da s njime hvale Isusa. I kako je po izvanrednoj ljubavi Isusa u svome srcu nosio i čuvao, bijaše više nego ostali njegovim znakom čudesno obilježen. Njega je zanesen izvan sebe promatrao u neizrecivoj i neshvatljivoj slavi kako sjedi o desnu Oca s kojim kao Sin Svevišnjega u jedinstvu Duha Svetoga živi… Sav je bio obuzet Isusom:

Isusa je nosio u srcu – Isusa u ustima – Isusa u očima – Isusa u rukama – Isusa je svim udovima tijela nosio.“

A sveti Bonaventura veli: “Pojavila se ljubav Boga, Spasitelja svih ljudi, u njegovu sluzi Franji svima poniznima i ljubiteljima svetoga siromaštva. Dok u njemu štuju preobilno Božje milosrđe, njegov ih primjer potiče:

-da se odreknu bezbožnosti i svjetovnih želja (Tit 2,12)

-te žive suobličeni Isusu Kristu

-neutaživom željom čeznući za blaženom nadom (Tit 2,13).”

Dakle, u svemu živjeti poput Krista, kristoliko.

Izvanrednom duhovnom, duhovskom pronicljivošću – očinskom, bratskom, majčinskom – sveti je Franjo u svojoj braći, uza sve njihove nesavršenosti, otkrivao odlike kojima se i sam osjećao obogaćen, te je sveudilj za njih blagoslivljao Božju darežljivost.

Znao je reći: “Onaj je dobar manji brat koji slijedi način života i posjeduje osobine ove svete braće:

-vjeru brata Bernarda, koji ju je posjedovao u savršenoj mjeri, zajedno s ljubavlju za siromaštvo;

-prostodušnost i nevinost brata Leona koji je doista sjajio svetom čistoćom;

-uljudnost i uglađenost brata Anđela koji je bio prvi soldat što je unišao u Red i bio je urešen svakom vrsti plemenitosti i dobrostivosti;

-lijep izgled i prirođeno plemenito vladanje brata Masea, zajedno s kitnjastom i pobožnom rječitošću;

-uznesen duh kontemplacije koji je resio brata Egidija u najvećem savršenstvu;

-krjeposnu i ustrajnu djelatnost brata Rufina koji je bez prekida molio, pa i u snu, pa ako je bio čime i zaposlen, uvijek je duhom bio s Bogom;

-strpljivost brata Junipera koji je dopro do stanja savršenoga strpljenja, zajedno sa savršenim odricanjem od vlastite volje što nikada nije gubio iz zrenika, i uz silnu želju nasljedovati Krista putem križa;

-tjelesnu i duhovnu snagu brata Ivana koji je u svoje vrijeme bio najjači čovjek;

-dobrotvornu ljubav brata Ruđera čiji je život i govor bio sam žar dobrotvornosti;

-brižljivost brata Lucida koji je bio sama aktivnost, ali nije nigdje htio ostati više od mjesec dana, pa i kad mu se negdje sviđalo, rado je to mjesto napuštao govoreći: Nemamo ovdje stalnoga boravišta nego na nebu” (SP).

Godina je ovo velikih franjevačkih jubileja i obljetnica. Jaslice u Grecciu, stigmatizacija na La Verni veliki su podsjetnici na početke franjevačkoga i reda i pokreta u svijetu, na taj zamašnjak koji do dana današnjega zahvaća tolike u svijetu. Uključimo se aktivno u ta događanja i budimo nositelji Franjina duha u svijetu.

Fra Tomislav Pervan/Radiopostaja Mir Međugorje

Najnovije

Rojs zatekao neugodan prizor na misi za Tuđmana: ‘Prije nije tako bilo’

Hrvatski general Ljubo Ćesić Rojs iznimno je razočaran obilježavanjem 25. obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika i utemeljitelja hrvatske države dr. Franje Tuđmana.   “Kao svake godine,...

Biblijska poruka 12. 12. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: preteče Krstitelj – Da, i više od proroka…

Mt 11,7b.11-15   Reče Isus mnoštvu: »Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom...

Kraljica Meksika – pasti na koljena  i diviti se!   Svi danas polazimo kao od naravne činjenice kako je Latinska Amerika dio zapadnog svijeta, zapadne kulture,...

 Pitanje za SOA-u: Koga hrvatska mafija želi vidjeti na Pantovčaku?

U trenutku kad su se predsjednički izbori činili pomalo dosadnima i predvidljivima, na društvenim mrežama i u medijima pojavila se poveznica jedne predsjedničke kandidatkinje...

Osam je kandidata za Pantovčak! Vidović Krišto ispala iz utrke

Osam kandidata, tri manje nego prije pet godina, natjecat će se na osmim izborima za predsjednika Republike koji će se održati u nedjelju, 29. ...