Subota, 25. svibnja 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Biblijska poruka 4.5.2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Kršćani – u svijetu, ne od svijeta

Foto:Radiopostaja Mir Međugorje

 

Iv 15,18-21

Reče Isus svojim učenicima: »Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.

Sjećajte se riječi koju vam rekoh: ‘Nije sluga veći od gospodara.’ Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, i vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.«

Kršćani jesu doduše u svijetu, žive u svijetu i sa svijetom sve dijele, ali nisu od ovoga svijeta, veli ranokršćanski spis, Poslanica Diognetu, iz drugoga stoljeća. Što je duša u tijelu, to su kršćani u svijetu! Oni su poput noćnih stražara. Noćobdija. Njima nije dopušteno uzmaknuti sa svoga stražarskoga mjesta. Oni moraju biti trajno budni i upozoravati na opasnosti. – Svijet mrzi, ne podnosi i ne trpi kršćane, kao što ni tijelo ne podnosi dušu – veli isti spis Diognetu. Isus izričito govori o mržnji svijeta prema učenicima.

Svijet je po svojoj naravi totalitaran, netolerantan, nesnošljiv, krajnje posesivan. Ne podnosi one koji se ne uklapaju u njegove kategorije. Ne podnosi drukčije mišljenje i ponašanje. Ne podnosi one koji ne žive prema pravilima ili zakonima ovoga svijeta. Tama ne može podnositi svjetlost.

I sudbina Učiteljeva nužno postaje sudbinom i učenika. Nisu učenici nad Učiteljem. Mržnja svijeta nije zapravo usmjerena prema pojedinom učeniku, nego većma protiv nove sile koja djeluje u svijetu snagom Isusova dolaska, snagom njegova uskrsnuća. Sve ustaje protiv novoga nauka, protiv Isusove osobe, protiv učenika. Na njih se izlijeva mržnja svega svijeta.

Isusov se Duh i duh ovoga svijeta isključuju. Svijet mrzi Isusa i zato ga uklanja. Isto trebaju očekivati i učenici. Bog je doduše poslao svoga Sina da spasi svijet, ali ljudi više vole tamu nego svjetlost, rekao je još davno Isus u razgovoru s Nikodemom, na početku samoga Evanđelja.

Kao što su neprijatelji progonili Isusa i stalno mu bili za petama, isto će se događati i učenicima kroz povijest. I kao što je bilo ljudi koji su povjerovali Isusu, bit će i onih koji će povjerovati na riječ učenika, prihvatiti tu riječ i prema njoj živjeti. Riječ učenika zapravo jest riječ Učitelja. Oni ne mogu niti smiju bilo što drugo naviještati ili naučavati, ne smiju Isusov nauk krivotvoriti niti iskrivljivati. Kao što oni nemaju nikoga i kao što ne znaju komu bi drugome otišli (usp. Iv 6,68 sl.), osim Isusa, tako će biti i u potonjim naraštajima.

Kao što je Isus navukao na sebe mržnju Pakla, tako će biti i s učenicima i s Crkvom. Ništa bolje ne možemo očekivati ni mi u današnje vrijeme pomutnja i dezorijentacije, dekonstrukcije i „demontaže“. Isus je jasan u svojoj alternativnoj ponudi. Naime, sam veli, da nije došao i da nije izrekao riječi koje je izrekao svijetu i u svijetu, ljudi ne bi imali (spoznaju) grijeha. To će reći, ne bi znali za alternativu. Njima je Isus donio jasnu alternativu, ali isto tako i nama. Isprike nemamo, stvari su savršeno jasne. Da nije Isus djelovao među nama, mi bismo se možda mogli nekako ispričati, ali nakon ovoga što je rekao i učinio, isprike ni pravdanja nema. Tako nam zapravo Isusova riječ postaje sudcem i sudištem.

Isus stalno naglašava da on nije došao suditi, nego spasiti svijet i čovjeka. Stoga pokušava ljude pridobiti za svoju riječ. On nudi sebe, on nudi alternativni način života, doslovce al(i)ter-natus: drukčije rođen, drukčije nastao, drukčijeg podrijetla i korijena, nudi novinu, nudi život u punini. Novinu života, novi život. Kad bi oni koji su prihvatili Isusovu riječ bili od svijeta, svijet bi ih ljubio i prihvaćao. Ali kako nisu od svijeta, svijet ih mrzi. Sudbina učenika poistovjećuje se sa sudbinom Učitelja. Što budete više moji, to će više biti svijet protiv vas. Mrzeći mene mrze i vas, i obrnuto. Smjernice, koordinate su jasno postavljene, odsada postoji jedno jasno alternativno ili-ili.

Uzmemo li svjetske političke veličine, čitamo li njihove biografije i slijedimo li njihov put do uspjeha, vidimo kako su to zaredom bili karijeristi koji su svoj uspon gradili na laži, laktanju, prijevarama, obmanama, nerijetko hodeći i po mrtvim ljudima, gazeći sve oko sebe i pod sobom. A kad jednom dospiju gore na vrh, nisu više kadri izreći svoje mišljenje, nego postaju poslušne sluge kojekakvih sponzora, klanova, klika, magnata, bankara, medija i javnoga mnijenja.

Vidimo iz tolikih predizbornih govora koliko je tu laži i namještenosti, neiskrenosti i prijetvornosti. Oni gore ne smiju nikada protusloviti masi koja ih je izabrala, nikada ne smiju protusloviti onome što mase hoće. Nisu to više kraljevi po Božjoj milosti, nego ministri po volji i do volje i milosti naroda i birača ili šefa „partije“. Pa i Pilat je radio protiv svoje volje u slučaju Isusova suđenja i presude. „Ne nalazim krivice…“, ali ipak posla Isusa na križ.

Ništa bolje nije bilo ni u vremenu kad je pisano Ivanovo Evanđelje. I onda se čovjek pitao, kako postati čovjekom, a da nisam korumpiran s ostalima? Kako se distancirati? Kad su kršćani došli u Rim, smatrali su ih židovskom sljedbom pa su doskora navukli na sebe prijezir cjelokupnoga ljudskoga roda. Rimski povjesničar Tacit veli u svojim Analima kako su kršćani odium totius humani generis, mržnja i prijezir svega ljudskoga roda. Došao je do takva zaključka jer ih je poznavao i promatrao, i jer je vidio da žive naskroz drukčije od svih ostalih ljudi. Oni su alternativno, kontrastno društvo. Ne ponašaju se ‘normalno’, po svjetsku i u svjetskim kategorijama. Prozvali su ih „ateistima“ jer nisu priznavali državne službene bogove koji bijahu jamstvo održivosti carstva.

I dok jedni žrtvuju, prinose kad i klanjaju se rimskim carevima, dotle to kršćani odbijaju imajući pred sobom samo Boga i Isusa Krista. Dok je za jedne sveta dužnost ići u vojsku i rat, braniti rimske granice i domovinu, dotle to kršćani odbijaju. Dok obični svijet ima svoje svetkovine i orgije, bakanalije i saturnalije, dotle kršćani bježe od toga kao od đavolskih upriličenja i pokvarenosti. Za njih je to sve silna bogohula. Ti kršćani žele biti čiste iznimke, žele biti kvasac.

Još je sredinom trećega stoljeća pisao crkveni pisac Ciprijan ovako: „Ubije li pojedinac čovjeka, nazivamo ga zločincem, ubojicom. Kad pak država prisiljava svoje muške pripadnike na ubijanje tisuća ljudi, onda su to junaci, heroji, hrabri, snažni, pouzdani branitelji domovine. Zločin i ubijanje prikazujemo kao krjepost. Stoga se lije i prolijeva krv po cijelom svijetu!“

Kršćanstvo je najkorjenitiji obrat, najsnažniji prevrat otkako je ljudske povijesti. Ili – ili, iz ljubavi prema Bogu, iz ljubavi prema čovjeku. Ne popustiti svijetu ni za dlaku na štetu Isusove riječi i osobe. To bijaše ona nutarnja dinamika i sila koja je svladala svijet. Što je danas od toga preostalo u svijesti vjernika i Crkve?

Fra Tomislav Pervan/Radiopostaja Mir Međugorje

Najnovije

Bomba iz NATO-a, Stoltenberg uputio apel, mijenjaju se pravila igre: Došlo je vrijeme, Ukrajinci gađajte ciljeve u Rusiji!

Foto:Platforma X   Stoltenberg je to rekao u intervjuu Economistu, nakon što se već dulje vrijeme raspravlja o tome, a Velika Britanija prije mjesec dana Kijevu...

Kažu da je on stvorio Tuđmana, a ne obrnuto: Poruka velikog domoljuba prije nego što je umro

Gojko Šušak u hrvatskoj će povijesti zauvijek ostati upamćen kao jedan od najvećih domoljuba, ratni ministar obrane Republike Hrvatske od 1991. do svoje smrti 1998....

Njegova su se proročanstva ostvarila: Gaddafi je odavno raskrinkao uvrnute vrijednosti Zapada i UN-a

Foto:Wikipedia   Libijski vladar Muammar al-Gaddafi Europi je predvidio upravo ono što se odavno dogodilo. Gaddafi je davno predvidio val useljavanja iz Afrike i sveti rat na...

Vučić uvređen i iznenađen!

Foto:N1   Srpski predsjednik Aleksandar Vučić komentirao je izglasavanje rezolucije o Srebrenici, ali i zastupnike crnogorske vladajuće većine koji su u parlamentarnu proceduru uputili prijedlog rezolucije...

Zašto Hrvati gaze po svojim stratištima?!

Foto:Katolički tjednik   Većina (srednje)europskih država ima muzeje posvećene žrtvama komunističkih zločina. Pa, ipak, kada je Stjepan Bartulica promovirao ideju o osnivanju takvog muzeja u Hrvatskoj,...