U telefonskom javljanju iz Mostara za Hrvatski katoličko radio (HKR) u utorak 5. siječnja mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić zahvalio je Vladi Republike Hrvatske koja je proglasila Dan žalosti u povodu stradanja osmero mladih u Posušju…
Na početku razgovora biskup Palić ponovno je izrazio sućut svim obiteljima te zahvalio na izrazima sućuti slušatelja HKR-a. Mostarsko-duvanjski biskup predvodio je 4. siječnja u Rakitnu sprovodne obrede za Ivana Miličevića, Stipu Romića, Žanu Pavković, Miju Soldo, Stipu Pavkovića i Mariju Pavković. Mirela Rezo i Stjepan Jukić Cvitanović pokopani su dan ranije u Posušju.
Palić smatra da je Dan žalosti u RH pokazatelj da „smo dio hrvatskoga naroda, i da doista nosimo brige jedni drugih“. Podijeljena bol se lakše nosi. Za nas vjernike koji se u ovim trenucima pitamo „zašto“, teško je pronaći odgovor, teško je sve objasniti, podnijeti. „Međutim, u otajstvu Božića koje slavimo ovih dana, ali i u otajstvu onoga što je Bog učinio za nas – da se utjelovio i otvorio nam neke nove horizonte, mislim da nam u ovim trenucima jedino vjera može pomoći“, istaknuo je mons. Palić.
To su sve mladići i djevojke iz dobrih obitelji, koji su bili povezani s Crkvom, i koji su bili na početku svoga života. To je bio trenutak našega ovozemaljskoga rastanka, ali sigurno i dio Božje promisli, a na nama je da molitvom damo podršku tim obiteljima kojima je ovih dana sigurno najteže.
Biskup se susreo s obiteljima preminulih, i svjedoči koliko mu je bilo teško „te se i sam sebi čudio“, ali Bog očito daje snagu u tim trenucima, i koliko god mi razmišljamo da je svaka riječ suvišna ipak postoji jedna riječ utjehe za nas vjernike i to je upravo ta Božja riječ, rekao je biskup.
Istaknuo je kako je dan prije na sprovodu Mirele Rezo i Stjepana Jukića bio generalni vikar mostarsko-duvanjske biskupije don Željko Majić i čime su na tim sprovodima željeli doista pokazati svoju nazočnost, podršku i suosjećanje tim obiteljima. Smatrao je da je biskupova nazočnost nužna u tim trenucima, kao što je sv. Pavao rekao da se „radujemo s radosnima i plačemo sa zaplakanima“. Premda je svaka riječ i svaka gesta u tim trenucima suvišna, dužnost je i zadaća njega kao biskupa, svećenika i svih koji su pozvani, poslani i ovlašteni od Krista propovijedati Radosnu vijest da u tim trenucima, koliko god bili teški, ponudimo ne svoju riječ, nego riječ utjehe – a riječ utjehe može biti jedino Božja riječ.
Vjernički odgovor na sve što nas u životu snađe je molitva.
Molitvom je uvijek lakše prihvatiti neke životne okolnosti, situacije, životne datosti, jer molitva zapravo oblikuje naše srce. Molitva mijenja nas same. I molitva je doista izvor snage u trenucima kada čovjek ne nalazi adekvatnu riječ ni gestu. Kad smo u molitvi ujedinjeni vjerujem da smo doista snažni i da tada možemo „nositi“ te obitelji kroz ovu situaciju kroz koju sada prolaze, rekao je biskup Palić.
L.K.