Danas je blagdan Sveta tri kralja ili Bogojavljenje i jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Prema događajima opisanim u Evanđelju po Mateju, tri su kralja ili mudraca ”s Istoka”, prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli u Jeruzalem pokloniti se novorođenom Isusu.
U Matejevu evanđelju čitamo: ”Kad se Isus rodio u Betlehemu Judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: ‘Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.’ ”(Mt 2,1-2)
Tri kralja zapravo su predstavnici poganskih naroda koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo, time što im je objavio rođenje Spasitelja i na taj način naznačuju da je on Spasitelj za sve ljude.
Najčešće se tumači i likovno prikazuje da tri mudraca ili kralja imaju različitu životnu dob (mladić, zreo muškarac i starac) te da su različitih rasa odnosno boje kože. Tako personificiraju razdobljâ čovjekova života te predstavljaju tri tada poznata kontinenta: Melkior Europu, Baltazar Afriku, Gašpar Aziju. Imena im nose snažnu simboliku: najstarijem, Melkioru, ime na hebrejskome znači ‘kralj svjetla’; “Baltazar” dolazi od asirskoga “Bel-tus-assar” što znači ‘Bog štiti njegov život’; a najmlađi nosi ime Gašpar, od perzijskoga “Kaspar” u značenju ‘čuvar blaga, rizničar’, piše Bitno.net.
Pojasnimo i simboliku triju darova: mirta je darovana djetešcu Isusu kao čovjeku; aromatična smola tamjan (od grčkoga naziva “thymíana”), ili hrvatski rečeno “kâd”, darovana je Isusu kao Bogu, a zlato je dobio kao Kralj.
U našim krajevima svetkovina Bogojavljenja ili Sveta tri kralja obilježena je s nekoliko običaja. Jedan od njih je vezan uz blagoslov vode, odakle i naziv Vodokršće, koji se za ovaj blagdan može čuti na jugu Hrvatske. Dan uoči Sveta tri kralja u crkvi svećenik blagoslivlja vodu. Iz svake kuće jedna od žena dolazila bi u crkvu po blagoslovljenu vodu. Tom bi vodom domaćin kuće poškropio kuću, gospodarske zgrade, polja, voćnjake, vinograde i stoku. Ostatak vode bacio bi se na vatru, jer se “sveta” voda nije smjela prolijevati. Time je kuća i imanje sljedećih godinu dana bili pod Božjom zaštitom.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj rašireniji je bio “križec” – tako se nazivao blagoslov kuće od strane svećenika. Za tu bi priliku cijela obitelj bila na okupu, a kuća dobro očišćena kako bi spremno dočekali svećenika. Nakon što bi svećenik blagoslovio kuću i sve ukućane, redovito bi bio počašćen jelom i pićem, te darivan.
Inače, prvi spomen Bogojavljenja nalazi se u tekstu Klementa Aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen kao službenoga crkvenog blagdana poznat je iz sredine 4. stoljeća.
Nakon Drugoga vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, koja se obilježavao kao nedjelja Krštenja Gospodinova.