Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske sastavilo je i objavilo pravovaljane liste za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Kao prvo, upada u oči veliki broj političkih stranaka i pojedinaca, od kojih se često moglo čuti kako ih „ne zanima politika“, ali očito ne i saborske fotelje. Naime, mnogi su i u prošlom sazivu Sabora vidjeli da zastupnik može biti baš svatko, da za to ne treba završiti „tri fakulteta“ već da je dosta da ima „plesni tečaj“, odnosno da je iznimno „podobna i vjerna“ ličnost“. (Svaka čast iznimkama)…
Hrvatskih branitelja, a još manje stradalnika gotovo da i nema na listama, prije svega onih koje imaju šansu da pređu izborni prag. Oni tzv. „nezavisni“ (koji su i te kako zavisni) uglavnom ne odlučuju o ničemu, oni su jedino važni ako za dobre novce ili pogodnosti kao „žetončići“ pređu onima kojima je svaki glas od „nacionalnog“ interesa.
Tek tu i tamo na pojedinim listama pronalazimo ime i nekog hrvatskog generala, ala Medved, Filipović, Miličević, Tuđman…i valjda još jednog ili dva te od HOS-ovih generala čitamo imena Glasnovića ili Prkačina i tu i tamo još ponekog hrvatskog branitelja. Ne, nisu zajedno, oni će se i te kako na različitim listama boriti jedan protiv drugoga, a svima je jedino želja i cilj ući u Hrvatski sabor!
Da, na većini listama čitamo i imena hrvatskih branitelja, ali vjerojatno su i oni svjesni da imaju malu ili nikakvu šansu (ako nisu visoko plasirani na dvije-tri najvažnije stranačke liste) da su obični „smokvin list“, da su ih uzeli tek toliko da popune popis.
Sad se postavlja pitanje. Je li stvarno hrvatski branitelji i stradalnici ne žele u Hrvatski sabor, ili…? Pa, ako hoće pjevači i zabavljači, dezerteri i profiteri, izdajice i slični (svaka čast iznimkama) zašto ne bi željeli i oni? Žele, ali ih malo koja politička stranka hoće!
Naime, onaj koji sastavlja listu, bilo lijevi ili desni ili „nezavisni“, uvijek nastoji da na njoj budu ona imena koja će im svako jutro tepati „da, šefe“, „da, šefe“.
A istinski hrvatski branitelji i stradalnici hrvatskog obrambenog pobjedničkog Domovinskoga rata manje-više nisu među takvima, pa bi se mogli „otrgnuti“ kontroli, a to nitko ne želi.
Inače, pogledajte programe (velikih) stranaka. I oni sami su svjesni da ono što predlaže ne mogu ostvariti ni za pet života. A manje-više to rade za to što misle da je većina birača glupa i tupa, da je zaboravila sve njihove dosadašnje laži i prevare. Još ni od jednog koji je bio na vlasti ili oko nje nismo čuli da u proteklom mandatu nešto nije dobro uradio (tko radi taj i griješi), da se posipao pepelom, da je rekao „oprostite“. Ne oni nam i dalje (svaka čast iznimkama) prodaju neinteligentne, neistinite i glupe fore.
Bojimo se da će se tak nakon izbora „probuditi“ hrvatski branitelji, a nadamo se i hrvatski generali i ratni zapovjednici.
Nu, i tada, kao i niz puta dosad od većine izabranih dobit će odgovor ala „Psi laju, karavane prolaze“!
Ne za to se nismo borili!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)