Branitelji pozivaju na razum i zajedništvo!

Nakon smrti prvoga predsjednika Hrvata dr. Tuđmana na čelo HDZ-a izbornom krađom dolazi Ivo Sanader. Pod egidom čistke “Pašalićevaca” on izbacuje sve domoljubno osviještene članove iz stranke. Uspostavivši čvrste odnose s predsjednikom Mesićem, Sanaderov HDZ skreće ulijevo i prestaje biti demokršćanska, a više postaje liberalna stranka.
Sanader u naponu snage daje ostavku i nenadano završava karijeru. Na svoje mjesto postavlja Kosoricu koja nije znala ni prikriti svoja jugonostalgičarska uvjerenja. Nakon nje, klatno se, što bi rekli slikovito, vraća nazad.
Domoljubni preporod
Na izbornom Saboru stranke 2012. godine većina za predsjednika bira Tomislava Karamarka. On je nakon dr. Tuđmana bio jedini suverenistički i državotvorni predsjednik HDZ-a. Preuzeo je HDZ kada je bio u oporbi i rasulu.
Sa širokom desnom koalicijom pobijedio je najprije na izborima za EU parlament 2013, potom za lokalne izbore (2014.), te je na koncu, početkom 2015. godine omogućio Kolindi pobjedu na predsjedničkim izborima, što je bilo izvan očekivanja.
Konačni uspjeh je okrunio pobjedom na izborima za Sabor krajem 2015. godine.
Domoljubna koalicija 2015.
Za ove izbore je formirao Domoljubnu koaliciju u koju su između ostalih uz HDZ ušli HSP dr. A. Starčević, HSS, Dodigov HKS itd. Najavljivao je da će se, dođe li na vlast, obračunati s jugo-komunistima, sprovesti lustraciju i vratiti vrijednosti Domovinskog rata.
Karamarko je radi formiranja Vlade pristao na potpuno nenormalne ucjene Mostovaca da on ne može biti premijer. Na mjesto premijera doveli su političkoga diletanta Oreškovića, kao što su bili i svi mostovi ministri.
Mostovci srušili svoju Vladu
Njihovo političko neiskustvo i nepoznavanje politike išli su dotle da su povjerovali nekim medijskim spinovima o tobožnjem sukobu interesa T. Karamarka, tražili njegovu ostavku i srušili Vladu u kojoj su bili.
Nasjedali su na udbaško-medijske špekulacije te u ime političkoga čistunstva srljali iz grješke u grješku. Tako to biva kad ljudi s ceste zauzmu visoke pozicije u državi kojima su nedorasli.
Uslijedili su izvanredni izbori, pobjeda Plenkovića i njegovo nepristajanje na ucjene i nonšalantno izbacivanje mostovaca iz vlasti. Tako na žalost već 8 godina imamo Vlada u kojoj sjede manjinci s Pupovcem i ostalima. HDZ ima najveći bazen školovanih kadrova pa zvuči skoro nevjerojatno da je u ova dva Plenkovićeva mandata oko 30 ministara uhvaćeno “s rukama u medu” i moralo napustiti dužnost. Ljudi s ulice dobili priliku upravljati državom.
Domovinski pokret, pak zbog ucjenjivačkih i nedozrelih poteza nije ni dobio priliku ući u vlast. Prisjetimo se Škorinih ucjena da Plenković ne može biti premijer, da se prekriži Kolindin listić, nejavljanje na Plenkovićev poziv u izbornoj noći.
Vrijeme za zaokret
Je li vrijeme za politički zaokret? Je li vrijeme da domoljubne stranke ozbiljno sjednu i bez ikakvih ucjena promisle o budućnosti naroda, o pravim demografskim mjerama koje bi spriječile izumiranje nacije, o iseljavanju, o useljavanju, o korupciji? Tim više ako vidimo da nijedna stranka pojedinačno nema dovoljno kapacitiranih ljudi da iznesu ove procese. Je li vrijeme da HDZ s Anušićem, DP s Penavom i Most s Petrovom naprave predizbornu Domoljubnu koaliciju? Jasno je kako ni jedna ova opcija nema bazen iskusnih i poštenih političara te da bi se odabirom najboljih ljudi iz sve tri opcije mogla posložiti ozbiljna, poštena i politički zrela Vlada koja bi ostala u istom sastavu do kraja mandata i pokušala vratiti barem dio iseljenih Hrvata u Domovinu.
Anušić je odmah po preuzimanju ministarske dužnosti pokazao svoju ozbiljnost odbijajući sastanak s crnogorskim kolegom. Svakako je i uvažavajući odnos predsjednika Milanovića prema njemu jedan važan pokazatelj. Penava je na obilježavanje godišnjice stradanja Vukovara dokazao da je ozbiljan i principijelan. Od Petrova se traži samo da se priključi i što manje priča. Time bi ova stvar bila zaokružena. Hoće li se i ostvariti – ostaje za vidjeti.
Piše: Josip Milić