U srijedu je obitelj Brucea Willisa otkrila da se povlači od svoje glumačke karijere jer se bori protiv svoje teže zdravstvene dijagnoze…
67-godišnjem glumcu dijagnosticirana je afazija, stanje koje utječe na sposobnost komunikacije.
“Bruceovi nevjerojatni obožavatelji i mi kao obitelj željeli smo podijeliti da naš voljeni Bruce ima neke zdravstvene probleme i nedavno mu je dijagnosticirana afazija, što utječe na njegove kognitivne sposobnosti. Kao rezultat toga i s puno obzira Bruce se povlači iz glumačke karijere koja mu je toliko značila”, stoji u obiteljskoj izjavi.
Što je afazija? Postoji ih više…
Najčešća je kod odraslih koji su doživjeli moždani udar, ali može biti i posljedica tumora mozga, infekcije, ozljede glave ili različitih demencija.
U nastavku teksta saznajte više o uzrocima, simptomima i liječenju ovog govornog poremećaja.
Glavne vrste afazije
Dvije glavne vrste afazije su:
Brocina afazija (motorna ili ekspresivna) i
Wernickeova (senzorna) afazija.
Motorna ili Brocina afazija je nemogućnost pronalaženja odgovarajućih riječi u određenom trenutku kada nešto želimo reći, dok je mogućnost razumijevanja očuvana. Popratno se javlja oduzetost desne strane tijela, ruke ili noge. Osoba nema mogućnosti izvođenja svjesnih, namjernih pokreta govornih organa. Osoba je nijema. Ne može ponavljati ni najmanje govorne jedinice.
Senzorna ili Wernickeova afazija je nemogućnost prepoznavanja riječi ili smislenih vidnih i taktilnih informacija dok je produkcija govora uglavnom očuvana. Bit poremećaja je u nerazumijevanju izgovorenih riječi, iako je sluh dobar. Osoba nema problema s govorom/izgovaranjem. Oštećenje može biti blago pa osoba razumije o čemu se govori, ali i vrlo teško pa nikako ne razumije pojedine riječi izvan rečenice.
Uz ove glavne vrste, ponekad je moguća i popratna nesposobnost pisanja (agrafija), nesposobnost čitanja (aleksija), nesposobnost računanja (akalkulija) kao i nerazumijevanje svojeg ili tuđeg govora te zamjenjivanje riječi (parafazija).
Ostale vrste afazije
Postoji još nekoliko različitih vrsta afazije s obzirom na veličinu moždanog oštećenja:
Transkortikalna motorna afazija – pojedinci imaju problema s pronalaskom odgovarajućih riječi u komunikaciji. Zbog toga je govor često prekinut i nepovezan, ali je očuvana sposobnost razumijevanja drugih.
Transkortikalna senzorna afazija – govor je neoštećen, ali postoje i brojne stanke u komunikaciji zbog teškog pronalaska riječi i oštećenog razumijevanja.
Globalna ili potpuna afazija – najteži oblik afazije je globalna afazija kod koje su oštećene sve osnovne jezične funkcije, odnosno govor i razumijevanje govora. Prisutne su: aleksija (nesposobnost čitanja), agrafija (nesposobnost pisanja) i akalkulija (nesposobnost računanja).
Konduktivna afazija – karakterizira nemogućnost ponavljanja nepoznatih fraza i dužih rečenica, a javljaju se i teškoće u imenovanju predmeta. Osobe mogu prepoznati svoje pogreške u govoru, ali ih ne uspijevaju ispraviti.
Amnestička (nominalna) afazija – nemogućnost prisjećanja odgovarajućih imena za određene predmete, pojmove i ljude, dok je razumijevanje očuvano.
Prema National Aphasia Association, stečeni komunikacijski poremećaj narušava sposobnost osobe da obrađuje jezik, uključujući sposobnost govora i razumijevanja drugih ili čitanja i pisanja. Pogađa 2 milijuna Amerikanaca, s gotovo 180.000 s dijagnosticiranim poremećajem godišnje.
Afazija je uvijek posljedica ozljede mozga, a najčešća je od moždanog udara, osobito u starijih osoba. Oko 25% -40% preživjelih od moždanog udara razvije afaziju…
Ozljede mozga koje rezultiraju afazijom također se mogu pojaviti kao posljedica traume glave, tumora mozga i infekcija.
Ne utječe na inteligenciju osobe, iako osoba s afazijom može imati problema s sjećanjem riječi i imena.
Afazija može biti teška ili vrlo blaga i može se pojaviti kod ljudi svih dobi, rasa, nacionalnosti i spola.
Znakovi afazije uključuju poteškoće s pronalaženjem riječi, izgovaranje pogrešne riječi, mijenjanje zvukova u riječima, korištenje izmišljenih riječi, teško izgovaranje cjelovitih rečenica, spajanje izmišljenih i stvarnih riječi, nerazumijevanje što ljudi govore, problemi s razumijevanjem viceva i poteškoće s čitanjem, pisanjem ili matematikom.
Udruga napominje da ako simptomi traju dulje od dva ili tri mjeseca nakon moždanog udara, potpuni oporavak nije vjerojatan.
“Međutim, važno je napomenuti da se neki ljudi nastavljaju oporavljati tijekom godina, pa čak i desetljeća. Poboljšanje je spor proces koji obično uključuje i pomaganje pojedincu i obitelji da shvate prirodu afazije i učenje kompenzacijskih strategija za komunikaciju”…
G.S.