ČAĐO SE BACIO NA BOMBU DA SPASI CIVILE: Odnio je sa sobom 6 četnika, 14 izbacio iz stroja

Samo silna ljubav prema obitelji, domu i Hrvatskoj, ali i suluda hrabrost, mogli su ovog heroja natjerati na jedinstveni čin u Domovinskom ratu, na današnji dan pred 32 godine. 26. srpnja 1991. Čađo se 26.07.1991. godine opasan eksplozivom bacio na oklopno vozilo, aktivirao ga i zaustavio pohod pomahnitalog neprijatelja. Naravno, nije preživio, ali Čađo je to znao jer je svjesno izabrao smrt.

“Mile Blažević – Čađo bio je velik čovjek… Bio je hrvatski policajac i dolazio je iz Struge Banske. U posljednjim trenucima neprijateljske akcije “Žaoka”, četnici su oklopnim vozilom punim teškog naoružanja i vojnika čistili sve pred sobom. Iz Dvora su krenuli prema Zamlači, gdje su, upavši u selo, od civila koji se nisu uspjeli skriti stvorili živi štit i tjerali ga ispred sebe prema Strugi Banskoj”, ispričao je Ivica Pandža Orkan, umirovljeni pukovnik s Banovine.

Srbi su već neko vrijeme 1991. godine željeli osvojiti hrvatsko Pounje. Početkom godine, mnoga hrvatska mjesta na Banovini bila su u teškom položaju jer su Srbi preuzeli kontrolu nad mnogim mjestima, što je uključivalo i Dvor na Uni. Hrvatska u ljeto 1991. godine uspostavlja policijsku postaju u hrvatskom selu Kozibrod kako bi uspostavila hrvatsku vlast i zaštitila civilno stanovništvo Pounja. U mnoga hrvatska sela postavljene su policijske postrojbe koje bi mogle obraniti stanovništvo od napada Srba.

U srpnju 1991. godine Srbi pokreću ofenzivu u Banovini kodnog imena „Žaoka“, a jedan od organizatora je Dragan Vasiljković, tzv. Kapetan Dragan. Pokrenuta je topnička i pješačka ofenziva s ciljem osvajanja Hrvatske Kostajnice, Gline, Sunje, Topuskog i hrvatskih sela u okolici. Brojčanu nadmoć Srbima daje JNA, naoružavajući domicilno srpsko stanovništvo. Selo koje im je stajalo na putu do cilja bilo je Struge Banske, gdje su se već nalazili redarstvenici i članovi Zbora narodne garde.

26. srpnja 1991. godine ovo selo našlo se pod napadom, no hrvatski redarstvenici i članovi Zbora narodne garde nisu mogli učiniti ništa. Naime, pobunjeni Srbi zarobili su civilno stanovništvo, te su ih tjerali da hodaju ispred njih kako bi oformili „živi zid“, znajući da Hrvati tako neće pucati na njih. Uz to, sa sobom su imali oklopni kamion s dva protuavionska topa. Ukupno 46 Hrvata činilo je živi štit, a većina tih osoba bilo je stare i nemoćne životne dobi. Srbi su preko glava civila pucali na hrvatske položaje u selu. Iza živog štita i oklopnog vozila išao je odred „SUP Dvor“.

Srbi su zbog živog štita uspjeli bez borbe zauzeti prvi dio Struga, te su nastavili pljačkati i paliti kuće. Zarobili su civile i ranjene policajce te su ih počeli mučiti i ubijati. Ostale Hrvate iskoristili su da „ojačaju“ živi štit, pa su tako imali civile koji su bili natjerani hodati pred obrambenim vozilom.

Oko podneva su ušli u selo. Hrvatski branitelji nisu pucali strepeći za živote civila koji su korišteni kao živi štit, a pobunjenici su se skrivali iza oklopnjaka kojega su obložili čeličnim pločama i na kojeg su postavili minobacač od 120 milimetara i protuzrakoplovni top. Dakle, prema Čađinom selu kretali su se sa živim štitom naprijed i srpskom vojskom iza.

Čađo je vidio da vozilo napreduje prema njegovom mjestu i da se nalazi svega pedesetak metara od kuće u kojoj su bili njegova žena i djeca. Razmislio je na brzinu, kako spriječiti naoružano vozilo puno neprijatelja sa živim štitom nevinih ljudi ispred sebe koje želi uništiti njegovo mjesto i njegov dom?

Shvatio je da postoji samo jedan način. Čađo se opasao eksplozivom i ručnim bombama, pa sačekao iza potpornog zida da prođu civili. U ideji i činu pomagao mu je Željko Filipović, policajac iz Dugog Sela. A onda se bacio na oklopnjak i aktivirao eksploziv…Obojica su na mjestu ostali mrtvi.

– Tim svojim djelom Čađo je spriječio daljnje napredovanje četnika, jer ostavši bez oklopnjaka povukli su se prema Dvoru. Time je zadobiveno dragocjeno vrijeme da se izvuče civilno stanovništvo, iako se pad Pounja više nije mogao izbjeći – svojevremeno je za medije izjavio mještanin Milan Begić.

Osim velikana Mile Blaževića – Čađe i Željka Filipovića, izginula je i cijela posada koja se nalazila na oklopnom vozilu. Šest srpskih vojnika na mjestu je poginulo, a 14 ih je ranjeno. Civili koji su bili postavljeni kao živi štit, preživjeli su…

Čađo je imao tek 36 godina. Imao je 14-godišnju kći i 11-godišnjeg sina. Za sobom je ostavio ženu Milku koja je kroz godine hrvatskoj javnosti otkrila kako je Čađo bio vrijedan i požrtvovan. Radio je kao bravar u željezariji i ništa mu nije bilo teško napraviti.