ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Evanđelje: Lk 1,39-45
Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Riječ Gospodnja.
SLAVA TEBI KRISTE!
Svijeće predstavljaju svjetlo koje Bog daruje na Božić svim ljudima. Svjetlo svijeća je simbol Svjetla Kristova. Prema tradiciji i boje svijeća imaju poveznicu s Kristovim otajstvom: crvena boja znak je Isusova mučeništva, dok je bijela znak pobjede i slavnog uskrsnuća. Ljubičasta boja svijeća ističe na poseban način adventsku pokoru i pripravu.
Četvrta svijeća zove se “Anđeoska”, prisjećanjem onih koji su prvi objavili rođenje Mesije cijelom svijetu.
Adventski vijenac ukorijenjen je u tradiciji i običajima kao simbol iščekivanja Božića. Njegovi različiti elementi imaju važno simboličko značenje. Svijeće, vijenac i zimzelene grane već su i prije bili poznati kao zimski simboli. Vijenac predstavlja vječnost ili je u nekim kulturama simbol sunca, zemlje ili Boga, dok je u antičkom vremenu bio simbol pobjede i časti. Adventski vijenac simbolizira Kristovu pobjedu i zadobiveno spasenje. Kružni oblik vijenca simbol je jedinstva i vječnosti. Kružni oblik može se promatrati i kao prsten. Time se označava stvarnost bez početka i kraja, odnosno vječna stvarnost. Prsten je i znak vjernosti pa simbolizira Božju vjernost prema danim obećanjima. Zimzelene grane simbol su nade jer označavaju trajnost i vječni život koji ne prestaje,
Svijeće predstavljaju svjetlo koje Bog daruje na Božić svim ljudima. Svjetlo svijeća je simbol Svjetla Kristova. Prema tradiciji i boje svijeća imaju poveznicu s Kristovim otajstvom: crvena boja znak je Isusova mučeništva, dok je bijela znak pobjede i slavnog uskrsnuća. Ljubičasta boja svijeća ističe na poseban način adventsku pokoru i pripravu, dok ružičasta boja na 3. nedjelju Došašća označava radost zbog skorašnjeg Kristova rođenja. Stoga i paljenje svake svijeće označava postepenu pobjedu Svjetlosti nad tamom poradi sve skorijeg dolaska Mesije.
Četiri svijeće adventskog vijenca
Četiri svijeće predstavljaju četiri nedjelje Došašća. Svaka od njih ima posebni tradicionalni naziv i značenje. Prva svijeća naziva se “Prorok”, čime se na tu nedjelju prisjeća starozavjetnog proročanstva o dolasku obećanog Mesije. Druga svijeća naziva se “Betlehem”, da se prisjeti grada u kojem se rodio Mesija. Treća svijeća zove se “Pastir”, na spomen prvih ljudi koji su vidjeli i poklonili se novorođenom Mesiji. Budući da se treća nedjelja Došašća naziva i Gaudete, a liturgijski propisi predviđaju mogućnost da svećenik upotrijebi misno ruho ružičaste boje umjesto one ljubičaste, ova svijeća može imati drugačiju boju od ostalih. Četvrta svijeća zove se “Anđeoska”, prisjećanjem onih koji su prvi objavili rođenje Mesije cijelom svijetu. Prema jednoj drugoj tradiciji, četiri svijeće na adventskom vijencu simboliziraju Nadu, Mir, Radost i Ljubav.
Nastanak adventskog vijenca
Povijest nam bilježi podatak da je adventski vijenac bio ideja njemačkog protestantskog pastora Johanna Hinricha Wicherna koji je živio u 19. stoljeću. Njegova izvorna verzija vijenca uključivala je prisutnost više svijeća: manje svijeće za svagdane, a veće za nedjelje. Sredinom 19. stoljeća upotrijebljen je tako po prvi puta adventski vijenac s 24 svijeće u oratoriju Rauhena Hausa, mjesta gdje se pastor Wichern trudio omogućiti obrazovanje za siromašne i mlade bez krova nad glavom. Priprema za blagdan Božića i iščekivanje rođenja Spasitelja svijeta pastoru su posebno bila pri srcu u odgoju i brizi za djecu. Isprva su samo zidovi bili ukrašeni granama jele, a kasnije se i sam vijenac počeo ukrašavati.
Kasnije je pastor Wichern uveo adventski vijenac i u berlinsko sirotište 1860. godine. Zanimljiv je podatak da je vijenac ovdje zamijenjen u luster u obliku drveta, vjerojatno zbog nedostatka mjesta: bilo je naime lakše smjestiti 24 svijeće na drvo, nego na vijenac. Ali ova ideja nije nikada zaživjela.
Isprva se vijenac širio u protestantskim gradovima sjeverne Njemačke. Ovaj se običaj uglavnom širio u crkvenim svratištima, sirotištima, školama. Adventski vijenac proširio se vrlo brzo i stekao mjesto u gotovo svim obiteljskim i privatnim kućama. Ipak je vijenac u obiteljima bio jednostavniji, sa samo 4 svijeće, po jednu za svaku nedjelju Došašća. Postepeno se adventski vijenac početkom 20. stoljeća počeo širiti i drugim njemačkim područjima, dolazi i do katoličke Bavarske, a izrada adventskog vijenca u Došašću proširila se i izvan Njemačke, naročito poslije Drugog svjetskog rata.
Adventski vijenac u teologiji adventskog vremena
Adventski vijenac je jedan od elemenata koji posebno ističu narav Došašća. Adventsko vrijeme je vrijeme priprave, poziv na ponovnu obnovu i iščekivanje blagdana Božića. U odnosu na svakodnevnost i rutinu, vrijeme Došašća je izdvojeno vrijeme, ispunjeno posebnom radošću i nestrpljenjem. Svjedoci tome su, uz adventski vijenac, ljubičasta boja u liturgiji: s jedne strane svečana, a opet boja koja izražava trpljenje i nadu Divan izraz budnosti i spremnosti za Kristov dolazak su i mise zornice koje se slave rano izjutra u prohladnim zimskim danima.
Vrijeme Došašća je vrijeme iščekivanja i pripreme za Kristov dolazak, njegov dolazak ne samo u betlehemsku štalicu, nego i dolazak na kraju vremena. Upravo je Došašće vrijeme u kojem iščekujemo dvostruki dolazak Isusa Krista: Kraljevstvo Božje je započelo već ovdje na Zemlji Kristovim rođenjem od Marije, navještajem Ivana Krstitelja i Isusovim propovijedanjem, ali Kraljevstvo Božje ima svoj konačni dovršetak u ponovnom Kristovom dolasku na kraju svijeta i vremena. Upravo ovo vrijeme između Kristova zemaljskog života i njegova konačnog dolaska za kršćane je vrijeme priprave, molitve i budnosti da ih, kada Krist ponovno dođe, nađe spremne. Stoga je Došašće posebno vrijeme koje izlazi iz naše svakodnevnice. Ono je trenutak u kojem vjernici imaju priliku ući u pustinju vlastitog života i ujediniti svoj glas s onim Ivana Krstitelja koji pripravlja Kristov dolazak u adventskim liturgijskim tekstovima.
Upravo je vrijeme Došašća posebna prigoda i poziv svima na ponovni susret s Gospodinom, uvijek iznova. Susret s Isusom u njegovoj betlehemskoj štalici na blagdan Božića i susret s Kristom uskrsnulim na kraju vremena, ali i svaki dan, u svakodnevnom životu i radu. Susret s Gospodinom mijenja vjernika iznutra da bi u potpunosti bio spreman na konačni susret u vječnosti. Adventski vijenac je simbol te nade i radosnog iščekivanja.
Očići – pučki običaj uz 4. nedjelju došašća
U nekim katoličkim krajevima, posebno u dijelovima Bosne i Hercegovine, Dalmatinskoj Zagori i Bačkoj, još uvijek su sačuvani stari lijepi običaji obiteljske prisnosti i šale, a vezuju se uz drugu, treću i četvrtu nedjelju došašća.
Tako se druge nedjelje došašća obilježavaju Djetinjci, treće Materice, a četvrte Očići. Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, svima je zajedničko zbijanje šale, takvo koje ima za cilj još više međusobno zbližiti ukućane, rodbinu i prijatelje, a manifestira se kroz razne oblike darivanja kakvom sitnicom – na Djetinjce djeca daruju roditelje, na Materice to čini majka djeci i drugim čestitarima, a na Očiće otac kuće.
