Vedran Ćorluka pravi je primjer sportaša. Senator sa 101. nastupom za Hrvatsku i kad ne igra bodri suigrače, kao da je na terenu. Ništa mu nije teško i na tome mu svaka čast. Protiv Danske je bio u svakom duelu, potezu, udarcu, kao da je na terenu.
– Danci su odigrali odlično, fizički su čak bili spremniji od nas. Ali ono što nam je nedostajalo u zadnjih 20 godina, to nam se sad vratilo – sreća. Rusija? Ajde, nećemo se lagati, favoriti smo, bez obzora što igraju kući – kaže Ćorluka.
Nakon što je Pitana dosudio penal u 114. minuti, Čarli je prvi skočio. Kao što se prvi primio za glavu kad je Luka u 116. promašio.
– Nisam se plašio jer takav igrač kao što je Luka nije zaslužio da se na takav način oprosti od Svjetskog prvenstva. Vjerovao sam da ćemo proći, čak sam rekao da će Subašić obraniti tri penala, iako nisam neki prorok. Luka je zaslužio da uđe u legendu na Lužnjikiju, a ne u Nižnjem Novgorodu.
Ako niste shvatili, na Lužnjikiju se igra finale. I, da, nije Ćorluka jedini koji vjeruje da Hrvatska može do finala, vjeruje to cijela svlačionica.
– Čuo sam se s Rusima prije SP-a, i sa Samedovom, bivšim suigračem, bit će teško, oni to znaju. No, nisu ni oni očekivali da će biti u ovoj situaciji. E, sad oni će iskoristiti neke tajne koje sam im odavao o našoj reprezentaciji, ali mislim da imam puno više informacija o njima nego oni o nama. Imaju li Rusi pritisak? Ne, riješili su ga se kad su prošli skupinu, ovo je sve veliki plus za njih. Zapravo, ako ćemo realno, pritisak će biti na nama, jer mi smo došli osvojiti Svjetsko prvenstvo i u to treba vjerovati, jer mi svi vjerujemo.
Utakmica protiv Danske sigurno je psihički ispraznila igrače. Jer, ako je cijela Hrvatska umalo završila na psihijatriji, onda možete misliti kako je bilo igračima.
– Ništa manje psihički nismo ispražnjeni nego oni. Došli smo do velike pobjede, ova generacija je imala 20 godina isti problem – proći tu prvu eliminacijsku utakmicu. Sad smo prošli i idemo do kraja.
Zvijezda ste u Rusiji, svi očekuju da ćete zaigrati
– Bolje da ne igram, iskasapit ću nekoga, ha, ha.. Bolje da ne igram – završio je kroz smijeh Vedran.