Možda nije primjereno na današnji dan o ovom pisati, kad nas je napustio Oliver koji nažalost nije uspio pobijediti tešku bolest,ali neka se i to zna. Bio je čovjek od riječi! Nije se ni trenutka pokolebao, kao mnoge podatne hrvatske “estradne zvijezde”, ostao je pri svom da u srbiji neće nikad nastupiti, jer su srbi Hravtskoj nanijeli ogromne žrtve i štetu. Nije bilo tog novca koji ga je mogao odvući u srpske pašaluke da bi im on pjevao…
Kad su brojne hrvatske “estradne zvijezde”,(prodane duše!) uključujući i one koje su se klele da nikad neće nastupiti u Srbiji nakon što su im četnici spalili kuću, ipak poklekle pred primamljivim financijskim ponudma i nastupile u Srbiji, kad je cajki koja su “pevale na uvce” četnicima dok su klali njene sunarodnjake po Bijeljini prostrt crveni tepih u Areni u Puli u kojoj je Thompsonu, koji je hrabrio hrvatske vojnike, pristup zabranjen, kad su rokeri koji su zabavljali Arkanovce počeli nastupati po Hrvatskoj po sistemu “ko nas bre zavadi” a oni koji su nas u svojim pjesmama zvali “bečkim konjušarima” postali “promotori međunacionalne ljubavi i pomirenja”(za dobar novac!), Oliver je ostao jedan i jedini – kakav je uvijek i bio.Ostao je čovjek od riječi!
Održao je riječ!
I za razliku od mnogih koji su se, kao i on, tijekom rata zakleli da nikad više neće nastupiti u Srbiji, on je svoju riječ održao. Dok su drugi primamljeni boljim financijskim ponudama u Srbiji i Crnoj gori, gdje je tržište zabavne glazbe ipak veće, zaboravili obećanja, Oliver nikad nije.
Kad ga je novinar T-portala u intervjuu pred tri godine pitao, “U susjednoj Srbiji postoje slične emisije u kojima kandidati također s velikom radošću pjevaju vaše pjesme i ističu da ste im velik uzor. Tamošnja vas publika već godinama željno očekuje. Postoji li mogućnost da im ipak zapjevate?, Oliver je odgovorio:
.Oliver: Iznevjerio bih samog sebe da zapjevam u Srbiji…
To sam već rekao i smatram završenom pričom. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da promijenim svoje mišljenje. Jednostavno, tamo mi se ne ide. A i sam bih sebe time jako iznevjerio.”
Unatoč publici koja vas silno želi vidjeti?
“Znam da oni dolaze na moje koncerte izvan Srbije. Oni koji me baš toliko žele čuti, naći će me,” odgovorio je Oliver.
Još od rata Dragojević je više puta isticao stav kako su Srbi nanijeli previše zla njegovoj Hrvatskoj da bi on ikad tamo nastupio, a to je potvrdio i njegov menadžer Škugor rekavši “Bilo mi je ponuđeno 50.000 eura da dovedem Olivera u Beograd za solo koncert na Marakani. Normalno da ga nisam ni zvao jer sam bio siguran da će odbiti ponudu”.
Splitski mendžer Ivan Bubalo je pak rekao, “Divim mu se jer je jedini razlog zbog kojeg tamo ne ide riječ koju je dao. Svaka mu čast”.
Oliver Mandić je također rekao kako je Dragojeviću ponudio velik novac da nastupi zajedno s njim u Beogradu, na Marakani, na koncertu “dva Olivera”, radilo se o 200.000 eura. No Mandić, četnik – transvestit s gay tendencijama, kojem je Arkan bio kum i koj je kad je počeo Domovinski rat pristupio Arkanovoj Srpskoj dobrovoljačkoj gardi i otišao na ratište, je tada rekao kako je nazvao Dragojevića i kako je ovaj odbio jer, “Kada bi došao u Beograd, više se ne bih smio vratiti u Split.”
Radi se o čistoj zamjeni teza jer znamo kako u Srbiji prolaze oni koji imaju simpatija za bilo što hrvatsko, uključujući repreneztaciju, dok se nikom od bezbrojnih hrvatskih pjevača i pjevačica koje su cajkarile po Srbiji nije dogodilo ništa.
To je potvrdio i Dragojević: demantirao je da ga je kontaktirao Mandić, ali priznao je kako su mu Mandićevi menadžeri nudili takav koncert. Nije se odazvao jer je već davno, kako je rekao za Slobodnu Dalmaciju, odlučio da neće nastupati u Srbiji.