U Hrvatskoj, 30 godina od srpske i ine agresije, jedan od najvećih problema su bivši Udbaši i KOS-ovci, ali i drugi slični „elementi“, koji su početkom hrvatskog Domovinskoga rata, bez ikakve provjere ubačeni u općine, županije, pa čak i u sam državni vrh, ali i u sve pore, od privrede, kulture, glazbe, policije, vojske, medija, sporta, pa do braniteljskih, humanitarnih i sličnih udruga…
Naime, u Službi državne sigurnosti SRH, koju su, do svibnja 1990. , vodili Josip Perković i Zdravko Mustač, (osuđeni ratni zločinci) bilo je 800 djelatnika, 4.600 aktivnih suradnika službe, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu, dok je bilo i oko 20.000, pa i više, doušnika.
Većina je mirno i tiho prešla na hrvatsku stranu, pa ako dobar dio njih i dalje nije po tom pitanju aktivan, navodno su ih zamijenili i neki od njima najbližih i u obitelji, što će reći da imamo državu, ali i stare, „provjerene“ kadrove.(Svaka čast iznimkama).
„Razbili“ su i Hrvate koji žive u inozemstvu, tako da ni jedna hrvatska udruga od Njemačke, Austrije, Kanade i Australije nema nikakvog utjecaja. Samo naivci mogu misliti da ono što nam se svako malo događa, neki, nazovimo ga, „nacionalni ili nacionalistički slučaj“, nema veze s razbijanjem Hrvatske i Hrvata, blaćenjem Domovinskoga rata a još više s onima koji su dali krv i živote za slobodnu, samostanu i neovisnu hrvatsku državu.
Evo, svojedobno su „na sva zvona“ Hrvate optužili da su nacrtali kukasti križ na splitskom stadionu, uoči nogometne utakmice Hrvatske i Italije (2015.). Nu, iako je već prošlo iznimno mnogo vremena policija još nije otkrila kemikaliju s kojom je nacrtan križ, a kamoli one koji su to učinili, pored stotinjak video kamera i najmanje isto toliko onih koji su danonoćno čuvali poljudski stadion da se baš ne dogode ovakvi i slični ekscesi. Zaključak je jasan: kako se traži, tako se i nađe, odnosno „nisu“ tražili pa nisu ništa ni našli!
-BIVŠI UDBAŠ KEKIĆ: Od lustracije neće biti ništa, jer bi mnogi koji su danas na važnim gospodarskim i političkim funkcijama ostali bez posla…VIDEO…
Uz ostalo, Hrvati bi se trebali baviti i pitanjem: tko su bivši Udbaši i KOS-ovci, koliko ih ima, gdje i što rade, kada će Srbija, Crna Gora, domaće izdajice i dezerteri odgovarati za agresiju na našu zemlju, tko su ratni profiteri, odnosno ljudi koji su opljačkali hrvatsku državu dok su drugi za nju krvarili, zašto je Hrvatska radiotelevizija (HRT) dobrim dijelom sve, a kako se čini najmanje hrvatska, kada će dobiti odštetu od agresora oni koji su nevini stradali u Domovinskome ratu, zbog čega Srbi u Vukovaru, Borovu Selu, Donjem Lapcu, Negoslavcima i drugim gradovima i mjestima, ni danas ne priznaju hrvatsku državu, (jedno se ne bune u svezi kuna!), ili zašto ih nitko nikada nije vidio s hrvatskom zastavom u ruci, kada će Srbi i Crnogorci platiti ratnu odštetu i vratiti ono što su u vrijeme rata otuđili iz Hrvatske, tko je poubijao nevine svećenike i opatice u Hrvatskoj i Hercegovini, tko je razrušio vukovarsku ratnu bolnicu, pa sve do toga kada će početi odgovarati oni koji su čak i umirali s uzvikom „Živio drug Staljin“, koji su nakon (dakle, nakon!) II. svjetskog rata ubijali nevine Hrvate, pa i one koji su imali, a nisu im željeli predati ni deset kilograma soli.
Kad će netko odgovarati za oko 150 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata i bezbroj onih koje su (i nisu) otkrivene nakon pobjede Brozovih partizana.
Hoće li ikada odgovarati za ono što su činili i što čine hrvatskom narodu, odnosno hrvatskim domoljubima?
Hrvatski povjesničar prof. dr. Josip Jurčević u nekim svojim knjigama imenom i prezimenom objavio je imena brojnih bivših Udbaša. To nitko nije komentirao, što će reći da je – prešućeno.
Nu, u svemu tome ima i jedan čudan ili bolje rečeno smiješan podatak. Umjesto da smo mi napravili lustraciju među bivšim Udbašima, oni su „lustrirali“ prije svih – hrvatske domoljube, odnosno one koji su branili i obranili hrvatsku državu!
Bože, pomozi!
Zvonko Bušić, istaknuti hrvatski domoljub, jedva je čekao da se nakon više od trideset godina vrati u svoju jedinu i voljenu Hrvatsku, a kad je došao i vidio da ga i dalje prate i progone isti oni zbog kojih je svojedobno napustio Hrvatsku, ispalio si je (1. rujna 2013.) – metak u glavu!