Na današnji dan, 15. studenoga 1991., splitske građene su u 6.30 probudile bombe.
U svitanje tog dana, Jugoslavenska ratna mornarica čiji su brodovi bili smješteni u Bračkom kanalu, okrenula je topničke cijevi prema gradu tisućljetne povijesti, a ironija jest u tome da su neprijateljske granate ispaljivane s broda koji je nosio ime “Split”.
Razorne granate u prvim satima borbe uzele su živote dvojice pomoraca, koji su poginuli na trajektu “Vladimir Nazor”. Topničke bitnice Hrvatske ratne mornarice uzvratile su paljbu i tada na otvorenoj sceni pred očima velikog broja Splićana, Bračana i Šoltana odvijao se spektakl u vidu prve prave pomorske bitke. Kako je bitka odmicala postao je to praznik za oči i uši, trenutak ushićenja, radost za svakog pravog domoljuba. Do tada prepuni samopouzdanja i arogancije, zapovjednici brodova JRM-a okreću krmu i daju se u bijeg zajedno sa “Splitom”, ponosom tadašnje jugomornarice.
Nastojali su, onda, Bračkim, Neretljanskim i Korčulanskim kanalom izvući se nekažnjeno prema otoku Visu. No, da bi pravda bila zadovoljena, a pobjeda još blistavija pobrinuli su se topnici s Pelješca i Korčule. Tako je razarača “Split” koji je bježao Korčulanskim kanalom pogodio topnik s Privale na Korčuli, i tako se oštećen se “vukao” prema otoku Visu.
Nije to bilo prvi put u povijesti, strašna bombardiranja sa stotinama civilnih žrtava Split je pretrpio i krajem Drugog svjetskog rata od anglo-američkih bombardera, no ovaj put je udaran s mora: flota Jugoslavenske narodne armije tukla je po “strateškim” ciljevima – Arheološkom muzeju, općinskoj zgradi, sportskoj dvorani na Gripama, Higijenskom zavodu, Tehničkoj školi, kućama po Velome Varošu i Getu, očito ciljajući kampanel Svetoga Duje… Granate s brodova tukle su i po luci, gdje su zabilježene i spomenute žrtve na privezanom trajektu “Vladimir Nazor”: ubijeni su djelatnici “Jadrolinije”, vođa stroja Jure Kalpić i upravitelj stroja Dinko Maras, koji su se zatekli u garaži broda, a kormilar Ante Vidović je ranjen. Još šest građana je ranjeno. Bitka nije dugo trajala, nešto više od pola sata, no bila je žestoka, uz velika oštećenja na civilnim objektima.
UVOD U BITKU
Uvod u bitku počeo je znatno ranije, blokadama pomorskog prometa pred Splitom, koje je zločinačka mornarica uspostavljala u nekoliko navrata, kako bi zaplašila lokalno stanovništvo, “svoj narod”, prva od 17. do 23. rujna, druga od 3. do 11 listopada i treća od 8. studenoga. Onemogućili su tako normalan život na otocima i potrebe stanovništva za liječničkom skrbi i opskrbom.
Aktivna bitka počela je dan ranije, 14. studenoga, kad je JRM poslao u Splitski kanal taktičku grupu “Kaštela”. Brodovi su se rasporedili između Šolte i Čiova, a patrolni čamac “Mukos” nadzirao je Splitska vrata. Diverzanti Hrvatske ratne mornarice uputili su torpedo na “Mukos”, koji ga je pogodio oko 17.30 u provu i teško ga oštetio: posada je napustila brod i evakuirani su ostavivši tri poginula mornara, a “Mukos” su oteglili šoltanski ribari u Stomorsku. Na taj je atak Komanda Vojnopomorske oblasti JNA oglasila najviši stupanj borbene pripravnosti. Nešto prije jednog sata u noći ratni brodovi JRM-a zapucali su po Braču i Šolti, gađajući Milnu, Grohote i Gornje Selo, gdje su nanijeli popriličnu materijalnu štetu, a gađali su i topničke položaje HRM-a. Nešto kasnije ponovno su otvorili topničku paljbu po otočnim naseljima, na što je šoltanska bitnica s Marinča rata uzvratila paljbu, koja je trajala do pet sati, nakon čega su brodovi JRM-a krenuli prema Visu.
ZAPOVIJED S FREGATE
U šest sati s fregate “Split” stigla je zapovijed o “dejstvovanju” po Splitu, a granatiranje je počelo pola sata kasnije. Splićani su se spustili u skloništa, a hrvatske topničke posade iz uvale Kašjuni na Marjanu, s položaja Vela straža na Šolti i Golog brda na Braču uzvratile su paljbu. Nad splitskim područjem pojavilo se i šest zrakoplova JRZ-a tipa Jastreb, a dva aviona “skinuli” su Bračani, dok je katapultirane pilote spašavao helikopter JNA. Granatiranje po Splitu trajalo je do nešto iza sedam sati, a potom su brodovi JRM-a nastavili tući po položajima Hrvatske mornarice. Hrvatski topnici su preciznom paljbom prisilili protivnika na povlačenje, koje je zapovjeđeno oko osam sati. Osramoćeni brodovi JNA povlačili su se obilaznom rutom, Bračkim i Neretvanskim kanalom u luke na Lastovu i Visu, odakle više nisu isplovljavali na borbena djelovanja. Za napad na Split pravomoćno su i u odsutnosti osuđeni zapovjednici JNA Mile Kandić, Nikola Ercegović, Dojčilo Isaković, Živomir Ninković, Ilija Brčić i drugi, a Državno odvjetništvo u Splitu ustrajalo je na kaznenom progonu još dvanaestero otpuženika.
Topnički dnevnik
6.00 – zapovjednik velikog patrolnog broda (VPBR-31) “Split” zapovjedio je djelovanje po “unaprijed odabranim ciljevima” u gradu
6.30 – brodovi iz sastava JRM-ove taktičke grupe “Kaštela” započeli su žestoki topnički udar na Split. Topničke posade s Kašjuna, s položaja Vela straža na Šolti i s položaja Golo brdo na Braču odmah su uzvratile paljbu
7.00 – brodovi JRM-a odustali su od daljnjeg djelovanja po civilnim ciljevima i paljbu su preusmjerili na HRM-ove obalne bitnice. Stiže šest zrakoplova tipa Jastreb, PZO s Brača oborio je dva
8.00 – zapovjednik taktičke grupe “Kaštela” zapovjedio je povlačenje svih brodova iz Splitskog kanala