Radi utvrđivanja dostignutih vojno-strateških ciljeva i stvaranja dodatnog pritiska na političko i vojno vodstvo srpskih snaga u Banja Luci, kako bi njihovi predstavnici pristupili pregovorima o mirnom rješavanju sukoba u BiH, priprema se VRO „Južni potez“ koja je trajala od 8. do 11. listopada 1995. godine.
Dana 8. listopada 1995. započela je posljednja oslobodilačka operacija hrvatskih snaga: „Južni potez“…
Bila je pokrenuta stoga što čelnici bosanskih Srba, unatoč seriji teških poraza, nisu priznavali da su vojno poraženi, već su naprotiv pokrenuli nekoliko relativno uspješnih akcija protiv Armije BiH u sjeverozapadnoj Bosni.
Zato su Hrvatska vojska i Hrvatsko vijeće obrane snažano udarili na bojišnici između rijeka Sane kod Ključa i Vrbasa. Zbog lošeg vremena, prvog dana operacije izvođeni su taktički manevri u cilju zbunjivanja protivnika, a silovit napad pokrenut je drugog jutra pri čemu su velik uspjeh na glavnom smjeru napada ostvarile 4. i 7. gardijska brigada, 1. hrvatski gardijski zdrug i 126. domobranska pukovnija Hrvatske vojske.
Veliki posao odradile su i združene snage gardijskih brigada Hrvatskog vijeća obrane i specijalne policije koje su napredovale ka Hidroelektrani Bočac. U razmjerno kratkotrajnoj operaciji do 12. listopada oslobođen je prostor od oko 800 četvornih kilometara, oslabio je srpski pritisak spram Armije BiH, a prodorom su hrvatske snage došle nadomak Banje Luke.
Osvojen je Mrkonjić Grad, planinski masiv Manjače, a zauzimanjem hidroelektrane Bočac cjelokupan energetski sustav na Vrbasu stavljen je pod hrvatsku kontrolu. Po zapovijedi generala Ante Gotovine Srbima je na 20-ak minuta isključena struja, kao jasna poruka u kakvoj se situaciji nalaze.
Ipak, Sjedinjene Američke Države, koje su isprva podržale operaciju, učinile su pritisak da se ona okonča bez zauzimanja Banje Luke, navodno želeći da se izbjegne nova izbjeglička kriza.
Fantastičan uspjeh hrvatskih snaga zasjenjen je pogibijom zamjenika zapovjednika 4. gardijske brigade i heroja Domovinskog rata, Andrije Matijaša Pauka, ali i dugih hrvatskih ratnika, koji su ginuli čak i poslije okončanja operacije jer Srbi su nastavili izvoditi uzaludna borbena djelovanja. 18. listopada poginuo je zadnji branitelj u Domovinskom ratu, pripadnik 2. gardijske brigade HVO-a, Toni Dragoje.
Unatoč velikim žrtvama, cilj je postignut jer po okončanju operacije „Južni potez“ Srbi su napokon priznali ratni poraz, što je uskoro rezultiralo potpisivanjem mira u američkom gradu Daytonu.
To je ujedno bila i zadnja ratna operacija u Domovinskom ratu. Zahvaljujući zauzimanju hidroelektrane Bočac, a i nanešenim teritorijalnim gubicima, Srbi su bili prisiljeni sjesti za pregovarački stol, što je na kraju dovelo do potpisivanja Daytonskog sporazuma i kraja rata u BiH.
S posebnim pijetetom prisjećamo se svih hrvatskih branitelja poginulih u VRO „Južni potez“ koji su svoje živote položili na oltar Domovine. Neka im je vječna slava i hvala.
G.S.