Bila je to prava policijska operacija, u kojoj nije bilo dozvoljeno niti snimati, odgođena iza kotarskih izbora kako ne bi negativno djelovala na glasače, jer od onih 11,5% od upisanih birača koliko ih je izašlo na izbore ne bi bilo ni pola kad bi vidjeli što nam je donijela ratifikacija Istanbulske konvencije. Politika i te kako vodi računa da joj slučajno jedna tragična sudbina, u ovom slučaju djeteta i njegove majke, ne bi pomrsila račune jer što je jedno dijete i njegova sudbina prema pobjedi na izborima i hvalisavim izjavama koje nakon toga slijede.
Naime, danas je od majke ovršen, nadam se da dobro čitate, ovršen, mali dječak Cesare, kao polovni televizor kad ti ga ovrše jer nisi platio neku ratu struje, htv-a ili vode. Iz stana u kojem je živio mali Cesare, nakon ovrhe izašli su sudski službenici, ovrhovoditelj, talijanski konzul, odvjetnici, baka i djed, kao da se radilo o ovrsi nekog stana, nasljedstva, a ne o malodobnom djetetu koji vjerojatno i ne razumije što se događa. Gledajući prizor u kojem dječak vrišti, a otac ga na silu gura u automobil izaziva suze zbog nemoći. Već sutra, portali i tiskovine biti će pune nekih drugih vijesti, a mali Cesare živjeti će nekim životom bez onih koje je jako volio.
Gledajući izvješća sa mjesta ovrhe tražio sam pogledom lica poznatih sudionika nevladinih udruga za borbu protiv nasilja nad ženama, djecom, obitelji, ali začudo nikoga nije bilo. Nisam vidio ni ministricu Murganić koja je s toliko srca branila ratifikaciju Istanbulske konvencija da sam mislio da će ona biti u prvim redovima prosvjeda. Mislio sam da bi se tu trebala naći i HDZ-ova europarlamentarka Šuica i da je već davno digla uzbunu u EU parlamentu zbog događaja koji će slijediti, te da se u svakoj drugoj rečenici poziva na IK i njene odrednice u zaštiti majke i djeteta. Nije bilo ni predstavnika B.a.b.e, nitko od onih najglasnijih kad su se lomila koplja oko prihvaćanja ili ne IK. Ni pravobraniteljica za djecu…ma nitko osim na kraju poraženi narod koji je prosvjedovao u cilju zaštite majke i djeteta i nije im za to bila potrebna Istanbulska konvencija, već samo srce i ljubav prema bližnjem.
Vjerujem da su veliki zagovornici konvencije sada više zauzeti brojanjem i dijeljenjem kuna koje im je omogućila ratifikacija nego tamo neka ovrha i sudbina djeteta.
Koliko je sve to jadno, prozirno i bešćutno pokazuje i ovaj današnji dan u kojem se dijete nasilno odvaja od majke. Majka je središte svijeta svakog djeteta. Majka je ta koju i Biblija i sv.Crkva stavlja na pijedestal svetosti. Ispod križa na kojem je razapet Isus, njen sin, je i Marija, njegova majka, kojoj je i javljeno da joj je sin Uskrsnuo. Tisuće je primjera kroz povijest u kojima je majka svetost života i brige za djecu i obitelj, ali to danas nismo mogli doživjeti u ovom tužnom slučaju cijepljenom od svake ljudskosti i osjećaja. Svjetski birokrate, odvjetnici, tužitelji i konzuli poigrali su se sudbinom djeteta ne mareći za njegove traume i strahove.
Nikakve konvencije tu nije pomažu, a posebno ne umjetno razvikana Instanbulska, koja ni u zemljama gdje je ranije usvojena nije donijela promjene već samo napunila đepove raznih udruga koje se eto bore za prava žene. To što ih danas nije bilo tu gdje su po svojoj vokaciji trebali biti potvrđuje koliko su u pravu bili oni koji su upozoravali da se konvencija forsira sa sasvim drugim ciljevima nego što je to zaštita žene, majke i djeteta.