Varaždin je petnaestak minuta dijelilo od još jedne senzacije u sudaru s Modrima, ali onda je zabio čovjek koji je ušao s klupe, Mario Gavranović. Tako je na koncu Dinamo stigao do očekivana tri boda, ali morao se itekako namučiti. Dobro je to za Modre, Manchester City dočekuju s prvestvenom pobjedom.

Također, dobra je vijest da se nitko nije ozlijedio, ionako već ima previše izostanaka pred krucijalnu europsku utakmicu. Vidjeli smo klasičnu ‘viktoriju’. Dinamo je totalno dominirao, a Varaždin se branio klasičnim bunkerom. Međutim, mora se priznati da je varaždinska obrambena formacija bila iznimno čvrsta i disciplinirana, a na vratima je briljirao Nevistić. Sve je nekako podsjećalo na derbi s Hajdukom, Modri su stvarali prilike, ali nisu zabijali.

Što je utakmica više odmicala, Bjeličina momčad postajala je nervoznija, u očekivanju pogotka, domaćini su počeli više griješiti u dodavanjima, viđali smo neka loša rješenja na koja nismo navikli od ove momčadi. U drugom poluvremenu Varaždinci su češće prelazili centar igrališta, organizirali su nekoliko dobrih kontranapada, ali nisu znali odigrati završno dodavanje.

Ivan Nevistić sigurno će se dugo sjećati prvog poluvremena u Maksimiru. Ako će jednom unucima pričati o svojoj vratarskoj karijeri, onda će priču započeti s ovom maksimirskom večeri. Što li je sve varaždinski vratar obranio u tih 45 minuta… Dinamovci su nadirali sa svih strana, redale su se akcije, udarci, prilike. Međutim, Nevistić je bio nesavladiv. Gore, dolje, sa strane, visoko, poluvisoko, sve je skidao, svaku loptu kao zrelu krušku.

Prvo ga je sjajnim udarcem oprobao Kadzior na samom početku utakmice, izvadio je loptu ispod same grede. Kao da je to bila najava budućih sjajnih obrana. Još nije istekla niti deseta minuta, u istoj akciji zicera su imali Gojak i Kadzior. Oba puta je Nevistić obranio, prvi puta bosansko-hercegovačkom reprezentativcu s šest metara, na odbijenu loptu naletio je poljski reprezentativac, ali njegov udarac s osam metara opet završava kod Nevistića. Obranio je kasnije još jedan slobodni udarac Kadziora, jedan Danija Olma, te odličan udarac Stojanovića. A kad nije uspio obraniti, onda su Modri promašivali, kao onda kad je Moro s glavom promašio s vrha peterca.

Gosti su u prvoj dionici jednom opasno prošli centar, nakon jednog krivog dodavanja Nikole More, Posavec je krenuo sam prema Livakoviću, ali se spotaknuo pred šesnaestercem i ta šansa je propala.

Početkom druge dionice, Olmo se našao u prilici, ali pogađate, opet je obranio varaždinski vratar. Treba svakako spomenuti da je u samoj završnici utakmice, Livaković, koji je inače bio bez posla, zaustavio opasan udarac Stolnika s nekih 12 metara.

Inače. još jedna zanimljivost. Dinamo nije postigao više od jednog pogotka na Maksimiru u HNL-u još od 2. kolovoza!? Tada je pala Gorica s 3:1. Od tog datuma Modri nikome nisu zabili više od jednog pogotka.

DINAMO – VARAŽDIN 1:0 (Gavranović ’76)