Dr. Stanislav Šota, povjerenik za pastoral branitelja: “Naša djeca ne znaju dovoljno o kontekstu i uzrocima Domovinskog rata, o velikospstvu. Ne mogu postojati dvije istine”

Dr. Stanislav Šota, povjerenik za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, govorio je za Glas koncila o prvom biskupijskom hodočašću svećenika i vjernika tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije u Vukovar.

Te posljednje subote u listopadu, pred blagdan Svih svetih 1999., na hodočašću je sadržajno, a i vidljivo prevladavao znak Kristova križa, prisjeća se sugovornik.

»Isusov križ jedini može dati smisao ljudskoj patnji i boli, snažiti i duhovno jačati one koji su ostali bez svojih najmilijih, biti utjeha onima koji traže svoje najmilije, odagnati mržnju i osvetu, stvoriti mir i pomirenje i biti njihov sadržaj; napose, biti svjetlo u tami doživljenoga mučenja, ubijanja, progona, ali i povratka i novoga početka. I danas, kada Dan sjećanja završava misom na memorijalnom groblju, svi bi se hodočasnici trebali u molitvi i osobnom hodu usredotočiti na Isusov križ, Isusovu patnju, Isusove riječi izgovorene s križa. (…) Uvjeren sam da je zagledanost u križ, posebno osobna molitva upućena raspetomu Isusu, urodila činjenicom da od Vukovaraca nitko i nikada nakon mirne reintegracije nije počinio nikakav oblik osvete«, kaže dr. Šota.

Unatoč napretku na brojnim poljima, svećenik koji se svakodnevno susreće s čežnjama, ali i razočaranjima branitelja nije posve zadovoljan. »Nesretan sam što, unatoč činjenici da svi osmaši posjete Vukovar, naša djeca često ne poznaju dovoljno uzroke, okolnosti i povijesni kontekst Domovinskoga rata.

Konkretnije, ne poznaju kontekst pokušaja stvaranja velike Srbije i pokušaja ostvarenja velikosrpske ideje, uz znatan obol Srpske pravoslavne Crkve kao njezina stoljetnoga nositelja. Naposljetku, dovoljno je analizirati koliko udžbenici osnovnih i srednjih škola iz povijesti i drugih disciplina govore o Domovinskom ratu, domu i domovini. (…) Istina je samo jedna. Ne postoje dvije istine. U ljudskom životu, a tako ni u bilo kojoj instituciji – ni u državi, ni u Crkvi, pa ni u društvenim organizacijama, uključujući i političke stranke – ne smije se dogoditi kompromis s istinom. Učiniti kompromis s istinom znači ubiti budućnost, relativizirati prošlost, obezvrijediti sadašnjost«, zaključuje dr. Šota.