Bez Duha Svetoga Crkva je samo još jedna organizacija ili religija, a s Duhom Svetim Crkva je živo tijelo Kristovo!…
Duhovi tj. blagdan silaska Duha Svetoga na apostole u Jeruzalemu, 50 dana nakon Kristova Uskrsnuća. Od tuda i izraz Blagdan Pedesetnice, Pentekoste itd.
Slavi se i kao blagdan “rođenja Crkve” budući da Djela Apostolska donose da su apostoli puni Duha Svetoga govorili tako da su ih mogli razumjeti ljudi svih naroda i jezika, a mnoštvo se “dalo krstiti te su primili Duha Svetoga”. Inače to je i jasno otvaranje spasonosnog poslanja Crkve prema svima a ne samo prema Židovima.
Pedeset dana nakon Uskrsa i deset dana nakon slavlja Kristova uzašašća Crkva slavi treći najveći blagdan – Duhove. Spomen je to na veliki događaj silaska Duha Svetoga na prvu Crkvu u Jeruzalemu i nad apostole na sam blagdan židovske Pedesetnice.
Taj dan se smatra rođendanom Crkve, koja bi bez Duha Svetoga bila samo još jedna od niza organizacija ili religija. Upravo je Duh Sveti čini Božjom, Kristovom crkvom.
Vatra s Neba na Duhove – apostoli progovorili stranim jezicima!
Tada je na 120 okupljenih duša, među kojima su bili svi apostoli i Isusova majka Marija, na dramatičan način sišao Duh Sveti i nadahnuo apostole da progovore stranim jezicima koje nisu poznavali, a koje su na svojim jezicima razumjeli pobožni Židovi iz cijelog svijeta koji su se tih dana skupili u Jeruzalemu.
Do tada strašljivi apostoli počeli su nadnaravnom hrabrošću navješćivati da je Izraelov Mesija kojeg čekaju upravo Isus iz Nazareta kojeg su razapeli i koji je uskrsnuo od mrtvih! Upravo Petar, koji je u strahu tri puta zatajio Isusa, održava silno nadahnutu propovijed poslije koje se krstilo 3000 okupljenih duša.
Biblijski tekst iz Djela Apostolskih poglavlje 2. dramatično svjedoči opisane događaje:
„Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.
A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. Pa kad nasta ona huka, strča se mnoštvo i smètê jer ih je svatko čuo govoriti svojim jezikom. Svi su bili izvan sebe i divili se govoreći: »Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? Pa kako to da ih svatko od nas čuje na svojem materinskom jeziku? Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi i sljedbenici, Krećani i Arapi – svi ih mi čujemo gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja.“
Duh Sveti – bez njega je Krist prošlost, a Evanđelje mrtvo slovo!
Bez Duha Svetoga Crkva je samo još jedna od niza organizacija, možemo reći i duhovno mrtva.
S Duhom Svetim Crkva i vjernici su živo tijelo Kristovo i najvjestitelji Evanđelja o tome da je Bog Ljubav i da je otkupio čovjek u svome Sinu Isusu Kristu!
„Bez Duha Svetoga Bog je daleko, Krist ostaje u prošlosti, evanđelje je mrtvo slovo, Crkva obična organizacija, vlast postaje moć, poslanje propaganda, kult arhaizam, a moralno djelovanje ropsko djelovanje.
Ali, u Duhu Svetomu, kozmos je po rađanju Kraljevstva oplemenjen, uskrsli Krist je prisutan, evanđelje postaje snaga i život, Crkva gradi Trojstveno zajedništvo, vlast se preobražava u služenje, liturgija je spomenčin i predokus, čovjekovo djelovanje se pobožanstvenjuje“
(Atenagora I., patrijarh carigradski)
L.K.