EKSKLUZIVNI DOKUMENTI: Kako je bošnjački vojni i politički vrh optužio Kordića spašavajući jugooficire koji su počinili zločine u Srednjoj Bosni

Izvan sumnje je da je u Ahmićima počinjen jedan od gorih zločina u ratovima devedesetih. Nesumnjivo je da on ide na teret hrvatskoj strani. Ono što je vrlo sporno je krivnja, i uopće umiješanost Darija Kordića u cijelu priču, a oko toga se ponovo, i nakon trideset godina, te nakon što je Kordić odslužio egzemplarnu kaznu nakon Haškog suđenja, čija je presuda naišla na brojne kritike i u krugovima koji nemaju nikakve veze s Hrvatskom zbog manjkavosti dokaza i nevjerojatno širokog shvaćanja “zapovijedne odgovornosti”. Dokumenti Obavještajno sigurnosne agencije BiH koje objavljujemo bacaju novo svijetlo na to.

Radi se, kako se vidi, o saznanjima o iranskim špijunima u ABIH, a prije svega je zanimljiv general Merdan Džemal, koji je prema navodima ovog dokumenta bio u intenzivnim kontaktima s agentom Ajatolaha Hamneija. S iranskom tajnom službom su, prema ovom dokumentu, surađivali i ljudi iz vrha SDA – Bakir izetbegović je ovdje najzanimljivije ime, pored Šefika Džaferovića – ali i vojni vrh – gdje se spominje i Atif Dudaković.

Zašto je to zanimljivo? Iz dva razloga. Jer je upravo general Merdan Džemal bio svjedok tužiteljstva pred vijećem Haškog suda u postupku protiv Darija Kordića. Njegova uloga u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, kao generala JNA, tek se ima rasvijetliti. Nije se iskazao ratnim umijećem protiv Vojske Republike Srpske. Jedine ratne uspjehe postigao je napadima na izolirane i blokirane hrvatske enklave i osamljena sela u Srednjoj Bosni.

Već je tijekom osmomjesečne blokade hrvatske enklave u Lašvanskoj dolini tražio predaju tamošnjeg HVO-a i to ucjenama Slobodanu Langu. Kad je humanitarni konvoj Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu konačno 20. prosinca 1993. došao do od 70.000 Hrvata Lašvanske doline i probio osmomjesečnu blokadu Središnje Bosne, dogovoreno je dvodnevno primirje. 22. prosinca 1993. izdao Merdan je izdan naredbu za napad (akcija “Krvavi Badnjak”) pred kraj primirja. U naredbi između ostalog, stoji:

“Uništiti živu silu, uključivo žene, djecu i starce na prostoru Novog Travnika, Nove Bile, Viteza Busovača rad ispajanja s muslimanskom enklavom Stari Vitez – Kruščica. U tu svrhu upotrijebiti sva raspoloživa ariteljerijska sredstava, pješadiju i kemijska sredstava i sve dobrovoljce iz islamskih zemalja u slavu uzvišenog All’aha dž.š.”

Dakle, čovjek koji je potpisao naredbu koja ga izravno tereti za jedan od gorih ratnih zločina u BiH – nastupa kao svjedok optužbe u Haagu, a da pritom sam nije optužen za ništa. u Srednjoj Bosni je, tijekom 316 dana koliko je trajala opsada Lašvanske doline, u Vitezu poginulo ili nestalo 653 Hrvata, ubijeno je 35 djece. Spaljeno je 30 sela i zaselaka. U masakru u Buhinim kućama – zločin koji se odigrao u prostoru odgovornosti 3. korpusa Armije BiH, gdje su zapovjednici bili Džemal Merdan i Dragan Vikić, 17 civila je nestalo, a 13 žena iz tog sela odvedene su i zatočene i mučene u logoru Armije BiH u susjednom Sivrinom Selu. 13 žena, bose i u spavaćicama i jedno dijete odvezene su dalje u Zenicu.  Svjetski mediji (CNN, BBC…), često neskloni Hrvatima, a osobito Hrvatima Srednje Bosne, izvijestili su o ovom pokolju. U svijet su prenijeli stravične slike kuća u plamenu i civila i vojnika koji leže po dvorištima obiteljskih kuća, licem prema zemlji ili na boku.

Zanimljivo je također da je Merdan također bio i svjedok obrane na sudu – ali u procesu Tihomiru Blaškiću.

No, to je poznato. Ali ovo gornji dokumenti jasno upućuju na to da je muslimanski vojni i politički vrh bio i te kako umiješan u slučaj Kordić. Iako je Blaškić bio zapovjednik zbornog područja Vitez i izravno je zapovijedao svim operacijama u toj zoni, oslobođen je odgovornosti za Ahmiće, a za to je po zapovjednoj odgovornosti osuđen tadašnji dopredsjednik HDZ BiH i HRHB, dakle politički dužnosnik koji nije uopće bio dio nikakve vojne hijerarhije niti je takvo što uopće mogao zapovjediti.