Što se više hoda i istražuje po selima Banovine, to se više nameće pitanje: zašto su hrvatske institucije zajedno s Vladom tako brzo i žustro odreagirale na ploču ubijenim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu, a na spomenike s četničkim obilježjima ne reagiraju niti nakon 10-15 godina od njihovih podizanja.
Svi konkretni problemi koje Hrvatska trenutno ima, stavljeni su sa strane kako bi se okončao „rat” simbola, grbova i oznaka. Ovaj je sukob, realno, započeo u Vukovaru micanjem ćiriličnih ploča, a nastavio se premještanjem spomen ploče poginulim pripadnica HOS-a u Jasenovcu. Sve se dodatno zakuhalo odlukom Zlatka Hasanbegovića da preimenuje Trg Maršala Tita, a posljednjih dana medije su preplavile fotografije spomenika podignutog u čast zapovjedniku napada na Borovo Selo, Vukašinu Šoškočaninu. Na zahtjev povrijeđenih hrvatskih građana da se ovaj i slični spomenici podignuti neprijateljskim vojnicima uklone, Milorad Pupovac i Srđan Milaković zborno odgovaraju – to nije isto!
I u pravu su.
Prepuno četničkih simbola
Nije isto nego je još gore… Tim više što je hrvatska javnost slabo upoznata sa situacijom na Banovini gdje se stanovnici već više od desetljeća žale na groblja krcata četničkim spomenicima. Pritom napominju, nije problem u činjenici da je neki srpski vojnik koji je ratovao protiv Hrvatske a ovdje rođen, ovdje i pokopan. Problem je u „dvoglavim orlovima”, srpskim trobojnica i četiri s, četničkim simbolima koji iznimno vrijeđaju Hrvate koji dolaze na svoja groblja.
” Poginuo sam i nije mi žao . Za Krajinu svoj sam život dao. Sad Krajina postoji slobodu. To je ponos srpskome narodu “, vrišti natpisi s groba u selu Gornjem Klasniću kraj Gline na koji hrvatske institucije ravnodušno gledaju, a koji hrvatskim građanima bodu oči. U Glini je, kao i u okolnim selima, u ratnom vihoru poginulo ili nestalo više od 390 Hrvata. Ćirilične posvete poput „poginuo za slobodu Krajine” na Banovini su vremenom postala sasvim uobičajena stvar, jednako kao i fotografije pokojnika naoružanih noževima i puškama te odjevenih u neprijateljske uniforme.
Što se više hoda i istražuje po selima Banovine, to se više nameće pitanje: zašto su hrvatske institucije zajedno s Vladom tako brzo i žustro odreagirale na ploču ubijenim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu, a na spomenike s četničkim obilježjima ne reagiraju niti nakon 10-15 godina od njihovih podizanja?
Orkan: “Sve piše u hrvatskom Ustavu”
Ivica Pandža – Orkan, umirovljeni pukovnik HV-a, odavno je upoznat sa situacijom na grobljima diljem Banovine:
– Nemam ništa protiv ičijeg groba ili spomenika. Bilo bi neljudski da se ljutim na bilo čije posljednje počivalište. Ali u hrvatskom Ustavu stoji da sve ono što većinu građana vrijeđa i uznemirava zakonom može biti promijenjeno. A ja sam zbog ćirilice, orlova i pušaka na tim spomenicima vrlo, vrlo uznemiren. Takav spomen nek’ im obitelji dižu u Srbiji i RS-u, u Hrvatskoj je to nedopustivo – jasan je Orkan.
Sada ostaje vidjeti hoće li hrvatska Vlada biti jednako žustra kao u slučaju HOS spomena u Jasenovcu ili će, pak, potpuno zanemariti činjenicu da na vlastitom teritoriju ima nadgrobne ploče s jezivim porukama o „oslobođenoj Krajini” koje tamošnjim stanovnicima i slučajnim prolaznicima remete san.
