Poskok je zmija koja živi u južnim dijelovima Austrije, sjeveroistočnom području Italije, na rubovima južne Češke i zapadne Mađarske, u Sloveniji, Hrvatskoj, BIH, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji, Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Turskoj i zapadnom Iranu, a ima ga i u područjima Kavkaza. Poskok je najveća europska zmija otrovnica, dužine 60-80 cm. Mužjaci su veći od ženki i mogu narasti do jednog metra. Na trokutastoj ili srcolikoj glavi koja se jasno izdvaja, na vrhu njuške nalazi se mali roščić po kojem se poskok lako prepoznaje. Temeljna boja je svjetlosiva u mužjaka, a sivo-smeđa ili crveno-smeđa kod ženki. Duž čitave dužine tijela proteže se “cik-cak” linija tamno-sive ili crne boje. Vrh repa je crven, narančast, žućkast ili zelenkast. Poskok najčešće živi na suhim kamenim područjima obraslim niskim grmljem ili drvećem, a izbjegava vlažna staništa. Poskok je u pravilu vrlo troma i spora zmija, ali može se i vrlo brzo kretati i to samo na kraće udaljenosti. Glavna hrana poskoka su mali glodavci, gušteri i ptice, ponekad jede i druge zmije, pa čak i manje pripadnike svoje vrste. Plijen ubija otrovnim ugrizom.
Karakterističan roščić po kojem se prepoznaje poskok – obratite pažnju također na zube koji mogubiti veliki i do 1 cm
Poskok posjeduje vrlo snažan otrov izrazito jakog intenziteta. Njegov je otrov najjači od svih zmija ljutica Europe. Ima najveće otrovne žlijezde i zube koji mogu narasti i do 1 cm. Nakon ugriza poskoka, bez obzira koliko je velik – potrebno je što brže potražiti liječničku pomoć. Ugriz velikog, odraslog poskoka može biti opasan po život i ako se ne liječi, može ostaviti trajne posljedice.
Prvo što svatko mora znati o poskoku jest da ova najotrovnija zmija koju možemo pronaći na teritoriju Hrvatske, nikada ne napada prva. I u slučaju spomenute smrti novorođenčeta s početka ovog teksta, ugrizu je prethodilo šutanje zmije koja je potom aterirala u dječja kolica. Ukoliko pak do susreta s poskokom dođe, najgore što možete napraviti je vikati, praviti nagle pokrete i na bilo koji način davati mu do znanja da ćete ga napasti.
U slučajevima ujeda poskoka, razlikujemo mjere prve pomoći koje se poduzimaju na mjestu nesreće te mjere liječenja u zdravstvenim ustanovama. Prva pomoć je usmjerena na to da se pokuša spriječiti širenje otrova u tijelu i što brže transportira unesrećenu osobu u zdravstvenu ustanovu.
Opća načela prve pomoći su:
– ukloniti unesrećenog s prostora gdje se nalazi jedna ili više zmija;
– ozlijeđeni dio tijela potrebno je imobilizirati u funkcionalnom položaju, ali tako da
je ispod razine srca;
-ne davati alkohol unesrećenoj osobi;
– pokušati identificirati zmiju;
– što je moguće brže transportirati osobu u zdravstvenu ustanovu.
U pojedinim slučajevima (kod neurotoksičnih otrova) dolazi u obzir vrsta imobilizacije bandažom (podvezivanjem). No, danas se ne preporučuje staviti jači povez iznad rane i “isisivati” ranu od otrova. Istraživanja su pokazala da takav postupak može više štetiti nego koristiti. U zdravstvenim se ustanovama, ovisno o težini intoksikacije – primjenjuje protuotrov (antiserum) te prema potrebi ostale mjere intenzivnog liječenja.
Zmijske otrove u grubo možemo podijeliti na hemotoksične i neurotoksične otrove. Hemotoksični otrovi djeluju na krv, ubrzavaju ili sprečavaju zgrušavanje krvi i/ili izravno razaraju različita tkiva. Neurotoksični otrovi uglavnom ne razaraju tkivo, već djeluju na živčani sustav i zaustavljaju gutanje, disanje i kucanje srca. Svaka zmija posjeduje oba otrova, ali nekog više od drugog, ovisno o vrsti.
Glavni simptomi trovanja otrovom zmije iz skupine ljutice (čiji je poskok pripadnik!) je oticanje koje se brzo širi od mjesta ugriza i može zahvatiti veće dijelove tijela. Pri tome se mogu javiti i drugi simptomi kao što su mučnina, povraćanje, grčevi, proljev, nesvjestica, može doći do djelomičnog ili potpunog otkazivanja bubrega. Krv se može prestati grušati. Za razvoj simptoma vrlo je važno mjesto ugriza. Najopasniji su ugrizi u glavu ili vrat te ako je zmija ubrizgala otrov izravno u krvnu žilu.
Jedini pravi lijek protiv zmijskog otrova ja posebni protuotrov koji zovemo i zmijski antiserum.
Nekoliko praktičnih savjeta za ponašanje nakon ugriza poskoka:
1. Ne lovite zmiju koja vas je ugrizla, to najčešće završava dodatnim ugrizima.
2. Sjednite i pričekajte nekoliko minuta da vidite što će se dogoditi. Ako u roku od
30 minuta ne dođe do oticanja, zmija nije pri ugrizu ubrizgala otrov ili vas je
ugrizla neotrovna zmija.
3. Ako se javi oticanje, ugroženo mjesto treba odmah podvezati zavojem
ili maramom i što manje pomicati.
4. Ugriženu osobu treba što prije odvesti liječniku, po mogućnosti u bolnicu.
5. Mnogi ljudi na izlete u prirodu nose zmijski antiserum kako bi ga u slučaju ugriza mogli dati sami sebi. TO NIKAD NEMOJTE ČINITI!!! Možda ste alergični na zmijski antiserum. Ako je tako, nakon njegovog ubrizgavanja javit će se čitav niz alergijskih simptoma koji mogu biti opasniji od samog ugriza.
6. Ne bojte se zmija i njihova ugriza! Iako se radi o ozbiljnoj opasnosti i nimalo bezazlenoj situaciji, od otrova naših otrovnica ne umire se često i brzo.
Ako se i nekoliko sati nakon ugriza riđovke ili poskoka dođe do liječnika,vjerojatnost da ćete ozbiljno stradati je mala. Koliko god vam se ova tema činila- većini dosadnom,ili svi misle da sve znaju, ona je puno poučnija i korisnija nego bezbroj recenzija i opreme, koje se u nedogled ponavljaju.
J.A.