Iz financijskih izvještaja tvrtke Danka Končara Afarak, gdje je istarski europarlamentarac Ivan Jakovičić, obnašao dužnost Člana Nadzornog odbora i Predsjednika odbora za nominacije i nagrađivanja, jasno ukazuju kolika su mu bila primanja…
Na stranici 81. izvješća se navodi da je na godišnjem sastanku dogovoreno da će predsjednik Odbora biti plaćen 4.500 eura mjesečno, Predsjednik odbora za upravljanje rizicima 5.550 a ostali članovi 3.500 eura mjesečno. Tu je još 1.500 eura za članstvo odboru za nominacije, što iznosi 5.000 eura mjesečno – a to posve odgovara onom što se može naći na stranici 159. financijskog izvješća, gdje je navedeno da mu je u 2016. isplaćeno 68.000 eura, a u 2017. godini 63.000 eura. Kako je on bio u NO Afaraka sve od veljače 2013. godine, a odstupio je pod pritiskom u kolovozu ove, 2018. godine, nije teško pretpostaviti da je i prijašnjih godina zarađivao slične iznose samo u Arafaku, ne računajući lijepu plaću europarlamentarca i sve ostale izvore prihoda koji su mu na raspolaganju.
Zarada od sedamdesetak tisuća eura godišnje!
Ako je dakle svih tih godina primao oko 60-70.000 eura, nije teško zaključiti da je samo od članstva u NO Končareve kompanije Afarak on u tih pet i pol godina zaradio preko 300.000 eura. Lijep novac!
Tim više što je Finska državna agencija za nadzor financijskog poslovanja u ožujku naložila Danku Končaru da otkupi dionice manjinskih dioničara tvrtke Afarak za 40 milijuna eura u roku od mjesec dana uz dodatnih deset milijuna eura kazne za svaki mjesec kašnjenja.
Naime, pokazalo se da Končar posjeduje znatno veći udio u tvrtki Afarak nego što je tvrdio. Prema finskim zakonima, on je nakon stjecanja 30-postotnog udjela u Afaraku trebao objaviti obvezujuću ponudu prema malim dioničarima, ali nije to učinio. Na burzi je prijavio da je vlasnik 27 posto dionica, dok je u stvarnosti preko povezanih osoba i članova obitelji kontrolirao 70 posto Afaraka. Finci su nanjušili prijevaru i osudili ga.
Ne vidi ništa sporno u angažmanu
Jakovčić nikad nije skrivao da je u NO Afaraka i da je poslovno povezan s Končarom, i uredno je ta primanja prijavio 2015., godinu dana nakon što je postao europarlamentarac, dakle ne može se reći da je nešto skrivao – ali je nakon toga prozvan zbog sukoba interesa. Za Glas Istre je te godine rekao da su takvi poslovi uobičajeni za “ljude s iskustvom”, kako je to lijepo definirao. U praksi, za takva mjesta traže se ljudi s dobrim političkim vezama i utjecajem, koji se snalaze u politici, ne u ekonomiji.
Čovjek s iskustvom je svakako i vlasnik Danko Končar, koji je još 1973. postao direktor Jugoturbine u SFRJ, a četiri godine kasnije osuđen je na 12 godina zatvora zbog mita i korupcije.
Jakovčić je početkom kolovoza dao ostavku na mjesto u NO, rekavši, “Prije nekoliko dana stavio sam na raspolaganje mandat u Nadzornom odboru Afarak Grupe i bit ću zamijenjen na narednoj sjednici Skupštine tog Društva”. Pojasnio je, “naravno da sam u dobrim odnosima s gospodinom Končarom i nadam se da će on uspjeti u svojim namjerama vezanim uz opstanak brodogradnje i nastavak poslovanja Uljanika, ali ja ovom ostavkom pokazujem da su mi u ovom trenutku u glavnom fokusu sljedeći europski izbori i uspjeh na njima u vrlo teškoj političkoj utakmici koja me očekuje”.
G.S.