Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman da nam je poživio danas bi slavio 101 rođendan. U trenutku kad su gotovo svi u bivšoj zločinačkoj tvorevini Jugoslaviji, apsolutno svi osim Hrvata, bili protiv osamostaljenja Hrvatske, Tuđman je našao način da ostvari hrvatski san, te je u vrijeme Domovinskog rata vodio Hrvatsku kao vrhovni zapovjednik do slobode i međunarodnog priznanja ostvarivši tisućljetni san o hrvatskoj samostalnosti.
Franjo Tuđman se rodio na današnji dan, 14. svibnja 1922. godine u Velikom Trgovišću, a tim povodom u prigodi 101. obljetnice njegova rođenja, izaslanstvo Hrvatskog generalskog zbora (HGZ) položilo je vijenac i zapalilo svijeće na njegovom vječnom počivalištu na zagrebačkom groblju Mirogoj.
Tko će drugi već njegovi odani generali po onoj silnoj kiši ispoštovati svoga prvog hrvatskog predsjednika, njihovog ratnog zapovjednika.
Izaslanstvo generala su predvodili predsjednik i zamjenik predsjednika HGZ-a general-bojnici Marinko Krešić i Ljubo Ćesić Rojs, a u sastavu su bili i general-bojnik Krešimir Kašpar, brigadni generali Zdravko Andabak, Zvonko Peternel, brigadiri Dario Matika, Mišo Munivrana i Krešimir Trstenjak te pukovnik Rudolf Klicper.
Tuđman kao vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga predvodio je vojne operacije oslobođenja Maslenice, Novskog Ždrila, Zemunika i brane Peruča 1994. godine te vojno-redarstvene akcije u kojima su 1995. godine oslobođena okupirana područja zapadne Slavonije (operacija ‘Bljesak’) te Dalmacije, Like, Banovine i Korduna (operacija ‘Oluja’). Iste je godine sudjelovao u mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini te bio supotpisnik Daytonskog sporazuma. Godine 1998. završila je mirna reintegracija hrvatskog Podunavlja u državni sustav Republike Hrvatske, čime su ostvarene njegove težnje o punoj samostalnosti, suverenosti i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
Susreo se s mnogim svjetskim državnicima, među kojima su američki predsjednici George W. Bush i Bill Clinton, bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, argentinski predsjednik Carlos Menem, ruski predsjednik Boris Jeljcin, kineski predsjednik Jiang Zemin, talijanski predsjednici Francesco Cossiga i Carlo Azeglio Ciampi i drugi. Nekoliko puta se susreo i s papom Ivanom Pavlom II, koji je Hrvatsku posjetio 1994. i 1998. godine.
Nakon primanja Hrvatske u Ujedinjene Narode u svibnju 1992. na Trgu bana Jelačića u Zagrebu izjavio je: „Imamo svoju Hrvatsku. Naša je i biti će onakva kakvi sami želimo i nećemo nikom dopuštati sa strane da nam propisuje kakva ta Hrvatska treba da bude!“ Na neposrednim je predsjedničkim izborima u kolovozu 1992. izabran za Predsjednika hrvatske države. Ponovo je izabran za Predsjednika u lipnju 1997. godine. Preminuo je u Zagrebu 10. prosinca 1999. godine. Na njegovom posljednjem prebivalištu na zagrebačkom groblju Mirogoj stoje riječi: „Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što!“
