Pješački vod „Gavrani“-Ide Gavran ja za njim, uskoro će pasti Knin.
Svi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu čuli su za pješački vod „Gavrani“ koji je svoj ratni nadimak dobio po svom trećem zapovjedniku Željku Gavranu.
Vod je djelovao u promjenjivom sastavu u više postrojbi iz Domovinskog rata. Formirao se 1991. godine i djelovao je u sastavu „Gradskog bataljuna“, držeći položaje na rubnim dijelovima grada Zadra. Prvi zapovjednika bio je Ivica Ledenko. Kad se formira 159. brigada HV, „Gavranovi“ zajedno s „Gradskim bataljunom“ prelaze u sastav brigade s istom zadaćom. U to vrijeme vodi ih zapovjednik Nedjeljko Nedo Pantalon.
Dolaskom UNPRFOR-a gasi se 159. brigade HV kao i druge postrojbe sa zadarskog kraja 164. brigada ili se transformiraju u Taktičke Grupe poput 112. brigade, formira se 7. domobranska pukovnija Zadar, sa zadaćom mirne reintegracije okupiranih područja. Vod „Gavrani“ ulaze u sastav pukovnije tijekom 1992 godine i sudjeluju u VRO „Maslenica ’93“ kad im zapovjednik postaje Željko Gavran po kojem su dobili ime voda. „Gavrani“ sudjeluju u oslobađanju mjesta Crno i drugim borbenim zadaćama, da bi u veljači 1993. godine preuzeli držanje crte na Gradini u Zemuniku Donjem. Postaju simboli držanja Gradine naizmjenično s pješačkim vodom iz Bokanjca „Poskocima“.
„Gavrani su dočekali konačno oslobađanje Domovine aktivno sudjelujući u napadajnim akcijama u VRO „Oluja“ i „Maestral“, kad im je zapovjednik bio Klaudio Krizman. Držanje crte na Oštrelju iznad Drvara u Bosni i Hercegovini, bila im je zadnja borbena zadaća i tad ih je vodio peti i posljednji zapovjednik Zoran Budanović Čiko.
S demobilizacijom 7. domobranske pukovnije Zadar krajem 1995. godine, demobilizira se i pješački vod „Gavrani“.
Bili su odvažni i hrabri u izvršavanju borbenih zadaća i vrlo zahtjevni kad bi bilo primirje, jer bi im bilo dosadno, pa bi zapovjednici viših razina s njima uvijek imali problema. Uvijek spremni na šalu, pjesmu i nestašluke ali zato vrlo odgovorni u tijeku borbenih djelovanja. Na njih se uvijek moglo računati.
Nažalost „Gavrani“ više nisu na broju, jer je dio pripadnika preminuo nakon Domovinskog rata, ali spomen na njih ostaje.
Oni su Hrvatska njima je dugujemo!
S nama su!
Suhovare, Zadar (Ravni Kotari) Domovinski Rat 1992