Na današnji dan 15.ožujka 1929. godine u Zvekovici pored Cavtata rođen je ratni general HV-a Nijaz Batlak koji se većinom koristio imenom Mate Šarlija Daidža…
Pred njegovim očima, partizani su mu mučili oca, zatim ga ubili i bacili u jamu. Daidža je bio i zatočenik u zloglasnom kakanjskom rudniku, a nakon bijega iz Jugoslavije, u Španjolskoj završava vojnu akademiju, nakon čega seli u Sjedinjene Američke Države.
Vjerovao u dobre hrvatsko-bošnjačke odnose
U Americi upoznaje dr. Franju Tuđmana i izjavljuje kako vjeruje u njegovu ideju pomirbe svih Hrvata. Muslimane u Bosni upozoravao je na to što će se dogoditi, odvraćao ih od jugoslavenstva i pribojavao se i protivio hrvatsko-muslimanskom sukobu. U Hrvatsku dolazi 1991. gdje je promaknut je u čin brigadira i postavljen za zapovjednika Sektora Dubrovnik. Početkom 1992. Daidža je postao zapovjednik pukovnije “Kralj Tomislav”, postrojbe HVO-a, s kojom je namjeravao preko Igmana deblokirati Sarajevo.
“JA I KADA BIH HTIO MIJENJATI NACIJU, TO BI SE ZVALO JEDAN CIRKUS ILI JEDNO LUDILO…”
General HV-a i HVO-a, Nijaz Batlak, odnosno Mate Šarlija rođen je na današnji dan.
Rođen, odgajan i dozrio na zasadama Starčevićanstva spremno je kazivao:
,,Rodio sam se kao Hrvat i pokojni otac i moja pokojna braća, pa bih i ja htio umrijeti kao oni. Možda ne na onakav način kako su oni umrli. Ja i kad bih htio mienjati naciju, to bi se zvalo jedan cirkus ili jedno ludilo.”
Govorio je nekoć poznati Daidža.
Daidža je podrietlom iz istočne Bosne. U njegovim službenim dokumentima stajalo je da je rođen 15. ožujka 1929. u Zvekovici pored Cavtata.
Pred njegovim očima partizani su 1945. mučili njegovog oca Mehmeda, prijeratnog člana Hrvatske seljačke stranke. Potkovali su ga i takvoga ga bacili u jamu. Mladog Nijaza Batlaka poslali su u zatočeništvo u kakanjski rudnik koji je onda bio partizanski logor na zlu glasu. Biva zatvoren do 1956. godine u vojnom zatvoru u blizini Mostara.
O njegovom bijegu iz Jugoslavije, odlasku u Španjolsku gdje je završio vojnu akademiju, zna se jako malo.
U svakom slučaju 1991. vraća se u Hrvatsku. Tada, u samom početku rata taj 67-godišnji “starac” sa završenom španjolskom vojnom akademijom, zapovijedao je hrvatskim jedinicama na južnodalmatinskoj fronti.
Čuven je i njegov proglas hrvatskim borcima na tome bojištu: »Nema povlačenja ni za milimetar. Na svaki napad odgovoriti protunapadom i goniti neprijatelja do potpunog uništenja«.
Tko su ljudi koje je Tuđman pohvalio odmah nakon rata?…
Daidža, ili kako ga ovdje zovu »Bič Božji«, ne voli govoriti o sebi. Kaže da najviše mrzi neprijatelja i novinare.
Odigrao je glavnu ulogu u “boju kod Čepikuća” na dubrovačkom ratištu.
Osnovao je dragovoljačke pukovnije “Kralj Tomislav”, kasnije preustrojenu u elitnu HVO postrojbu “Ludvig Pavlović”, i “Crvenkapice”, koja se kasnije preustrojila u elitnu HVO postrojbu “Nahid Kulenović”, čiji su bojovnici, njih 160, otvorili obruč oko Goražda i ušli u taj grad. Jedna bojna iz te pukovnije kasnije se pridružila obrani Bihaća.
Umro je 30. siječnja 1999. godine.
Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoju uz najviše vojne i državne počasti.
Umro je od teške bolesti 31. siječnja 1999. godine. Zbog svojeg osvjedočenog domoljublja i iskazane hrabrosti Nijaz Batlak odlikovan je;
-Redom kneza Domagoja s ogrlicom
-Redom bana Jelačića
-Redom Ante Starčevića
-Redom hrvatskog trolista
-Redom hrvatskog pletera
-Spomenicom Domovinskog rata
-Spomenicom domovinske zahvalnosti
General-bojnik Nijaz Batlak – Daidža: Junak i legenda mnogih bitaka Domovinskog rata