OBLJETNIČKA KOMEMORACIJA- 1.srpnja 1992. oslobođen je Golubov kamen, jaka srbočetničko agresorska utvrda…
Trsteno: 30 godina od oslobađanja Golubova kamena
Komemoracija poginulim braniteljima iz Imotskog održana je ovog ponedjeljka kod spomen obilježja u Trstenom.
Štovatelji žrtve hrvatskih branitelja s područja Imotske krajine koji se svake godine okupljaju kod spomen obilježja u Trstenom, obilježili su tužnu 30 obljetnicu oslobađanja Golubova kamena i pogibiju Hrvatskih vitezova..
30. obljetnica oslobađanja Golubovog kamena iznad Dubrovnika svečano je obilježena u Trstenom. Brojni sudionici te legendarne bitke, članovi obitelji poginulih, prijatelji iz Imotske krajine i Dubrovačkog područja okupili su se, kako bi još jednom iskazali zahvalnost tim junacima i prisjetili se dana kojima se pisala slavna povijest moderne Hrvatske.
1997. godine podignuto je spomen obilježje u Trstenom za poginule Imoćane na Južnom bojištu. Na spomeniku su imena 36 branitelja iz Imotskog.
Svijeće su zapalili i vijence na spomen obilježje položili obitelji poginulih branitelja, predstavnici Grada Dubrovnika, gradonačelnik Grada Imotskog, načelnici općina Imotske krajine te članovi Udruga dragovoljaca i stradalnika Domovinskog rata. Prigodni govor održao je Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika, istaknuvši veliku žrtvu imotskih branitelja te želju da se potpiše Povelja prijateljstva između Dubrovnika i Imotskog.
Misu zadušnicu predvodio je don Robert Ćibarić iz Dubrovnika.
1. srpnja 1992. godine, djelovanjem borbenih zrakoplova HV-a u 04.50 sati napadom na Golubov Kamen, došlo je do žestoke bitke između hrvatske i srpske vojske u kojoj su agresorski Srbi bili prisiljeni napustiti strateški najvažniju kotu koju su držali nakon niza poraza na Južnom bojištu.
Srpska agresorska vojska je nakon vojnog poraza lažima uvjeravala svoju javnost da je bez borbe napustila Golubov kamen, s ciljem da podigne i ojača vrlo klonuli borbeni moral svojih vojnika. Naime, nakon pada Vukovara srpska vojska je hametice poražena na niz mjesta, a najviše u Zapadnoj Slavoniji i Južnom bojištu.
U borbama za deblokadu Dubrovnika poginulo je preko 250 vojnika najelitinijih hrvatskih gardijskih brigada (1.,2. i 4.), izviđačkih postrojbi i ostalih ratnih postrojbi Hrvatske vojske.
Pobjedonosni hod Hrvatske vojske za oslobođenje Dubrovnika otpočeo je 18. svibnja 1992. napredovanjem naših snaga prema Slanom, a predvode ih 1. i 4. brigada ZNG. Četvrta gardijska brigada ostvarujući potrebnu dubinu prostora prodire rubom Popovog polja prema Ravnu i Zavali, a „Tigrovi” istodobno obalnim smjerom kreću prema Dubrovniku.
Prvotni i početni cilj operacije „Tigar“ bio je ovladati visovima iznad Dubrovnika, a osobito Golubovim Kamenom, ogromnom stijenom koja na 422 m nadmorske visine koja dominira ovim krajem. Kontrolom Golubovog Kamena neprijateljska vojska je imala kontrolu jedine prometnice prema Dubrovniku.
Svjedočanstva sudionika ove akcije „vraćaju“ nas u te dane kada su pripadnici 3. Imotske bojne 4. brigade, budući je dan ranije obavilo izviđanje prostora, oko dva sata ujutro 1. srpnja 1992. godine, od posljednjih kuća u Mokošici, kozjom stazom krenuli prema Velikoj gomili (k. 518). Sa sobom su uz osobno naoružanje nosili i minobacač, za koga su nešto mina našli i pod samim vrhom, a koje su ostavili pripadnici 2. bojne 163. brigade koji su prije njih držali ovaj položaj. U 04,10 sati podijelili su se u tri grupe i nakon preleta i djelovanja naših zrakoplova po neprijateljskim položajima, nepaženo krenuli prema Golubovom kamenu. Na nekih 400 metara od agresorskih položaja primijećeni su, te je po njima otvorena žestoka vatra iz osobnog naoružanja, ali i bestrzajnih topova, minobacača i maljutki.
U teškim borbama, koje su uz pruženu potporu našeg topništva trajale do kasnih poslijepodnevnih sati, premda je ranjeno osam pripadnika satnije, među kojima i njen zapovjednik Zdenko Šanić, uspjeli su ovladati Golubovim kamenom, ali su bili prisiljeni na manji uzmak.
G.S.