Velika pobjednička akcija Hrvatskih snaga oslobodila je Hrvatski jug od srpsko-crnogorskog agresora, a tim povodom u Dubrovnik je došao veliki broj hrvatskih branitelja i političara.
U samoj je akciji poginulo veliki broj hrvatskih branitelja a ogroman broj ih je ranjen ili postao invalidima u tom velikom i teškom boju protiv srpsko-crnogorskog agresora.
Jučer je u Dubrovniku proslavljena 30. obljetnica oslobađanja hrvatskog juga od srpsko-crnogorskog agresora…
Plenković i Milanović rado na nekim obljetnicama uzvikuju da su hrvatski branitelji i Domovinski rat temelj Hrvatske, ali se ne ponašaju tako…
Zaokupljen Danom eura u Zagrebu i Milanovićevim perfidnim izjavama, predsjednik Vlade RH Plenković zaboravio je čestitati hrvatskim braniteljima 30.obljetnicu oslobađanja hrvatskog juga, ali nije zaboravio odgovoriti svom Briselskom kolegi iz devedesetih koji kao ni on nije stao u obranu Hrvatske već su to obadvojica “laganini” promatrali sa sigurne udaljenosti, dok se jedan od njih dvojice devedesetih bavio i malim poslićem trčkarajući od vrata do vrata i prodajući kućna pomagala…
Zanimljivo je da predsjednik Vlade RH jučer na svom Twitter profilu nije dao naslutiti da se u Dubrovniku obilježava velika obljetnica pobjede Hrvatskih snaga nad srpsko-crnogorskim agresorom…Napokon, nije ni čestitao ovu veliku pobjedničku obljetnicu svima koji su sudjelovali u oslobađanju Hrvatskog juga, čime je oslobođeno osam posto Hrvatskog teritorija, što je iziskivalo veliki broj poginulih i ranjenih hrvatskih HEROJA.
Međutim se Andrej Plenković nije jučer sjetio na svom Twitter profilu napisati ni jednu riječ o ovoj velikoj 30. obljetnici, ali je imao vremena odgovarati na svakojake Milanovićeve prozivke iz Dubrovnika u koji Milanović nije službeno pozvan, ali se već dan prije znalo da će doći i pokloniti se poginulima u Dubrovniku što je Milanović i uradio, iako službeno nepozvan, iako je i sam izjavio da je “Hrvatska slučajna država”… Sam Milanović je osuo paljbu po HDZ-i, Banožiću, lopovima, kriminalcima i ostalima bliskim HDZ-i, na što je Plenković iz Zagreba imao vremena odgovarati, ali za dvije rečenice čestitke na društvenoj mreži koju obilato koristi, što je i u redu, ali u ovom je slučaju jako zakazao , on ili tko mu već održava njegov profil….No, teško ili nikako se neće dogoditi da se na Twitter profilu Plenkovića ne objavi svaki odlazak u Brisel i svaka druga radna aktivnost, što je dobro vidljivo na njegovom Twitter profilu, ali za ovu veliku obljetnicu nije imao par minuta vremena da braniteljima čestita veliku i pobjedničku 30. obljetnicu oslobađanja Hrvatskog juga, ili je to, kako je svojedobno izjavio , upravo u Dubrovniku “Bio tamo neki sukob”.
Zašto je Plenković to zaboravio, morao bi on sam pojasniti braniteljima, ali je razvidno i očito da je važnije bilo pričati o euru u Zagrebu nego se zahvaliti pobjednicima i poginulima u bitci za Hrvatski jug…Naime, za priče o euru su tiskane razno razne brošure koje su bile po štandovima, koje nisu baš ni jeftine, kao i nekoliko ministara koji su bili sa svojim šefom u Zagrebu…Postojali su tu ministri i predstavnici HNB koji su ljudima mogli pojašnjavati sve o uvođenju eura u Hrvatskoj, ali ne, tu je “morao” biti i Andrej Plenković da bi sve to izgledalo jako ozbiljno, jer budne oči iz EU prate svaku izgovorenu riječ i ponašanje Hrvata kad je njihov interes u pitanju…Sa Plenkovićem su tu bili i troje ministara u Vladi RH, i mnogi drugi, koji se nisu iskazali u pijetetu prema žrtvi hrvatskih branitelja, što ide njima na dušu.
Četvrtu po redu manifestaciju #DaniEura održali smo u Zagrebu. Za dva mjeseca euro postaje naš novac! U okolnostima krize, ostvarenje strateškog cilja @VladaRH o članstvu u #Eurozone i #Schengen bit će dodatno osiguranje za hrvatske građane i gospodarstvo. pic.twitter.com/BxD8ItLEKd
— Andrej Plenković (@AndrejPlenkovic) October 29, 2022
Zadnja objava predsjednika Vlade RH Plenkovića na Twitteru jučer
Na obljetnicu je poslao svoga izaslanika Tomu Medveda
Potpredsjednik Vlade RH ministar Tomo Medved je kao izaslanik premijera Andreja Plenkovića nazočio svečanoj akademiji u povodu 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije „Oslobađanje juga Hrvatske”.
-FOTO-VIDEO Proslava 30. obljetnice oslobođenja juga Hrvatske: Svečani mimohod s ratnim zastavama hrvatskih postrojbi koje su branile i oslobodile jug Hrvatske…
Za podsjetnik obadvojici predsjednika Vlade i RH, kao i svim ministrima, tekst i video u nastavku
U listopadu 1991. opći napad na jug Hrvatske
Komanda Vojnopomorskog sektora Boka obavijestila je dubrovački Krizni štab o uvođenju pomorske blokade, a 1. listopada više od 13 tisuća vojnika jugoslavenske vojske, uz pomoć srpskih i crnogorskih rezervista, kreće u opći napad na jug Hrvatske, uz značajnu potporu zrakoplovstva, više od 120 teških topničkih oružja, oko 100 tenkova te 50 oklopnih transportera.
Na crti obrane dugoj više od 200 kilometara, suprotstavilo im se 750 slabo naoružanih hrvatskih branitelja, pripadnika dubrovačkog Zbora narodne garde (ZNG), policije te dragovoljaca iz sastava Teritorijalne obrane. Već prvog dana napada Dubrovnik je ostao bez vode i struje, a s ciljem potpune informativne blokade agresor je zrakoplovima raketirao zgradu Centra za obavješćivanje te odašiljač na Srđu, čime su prekinute telefonske i oštećene radijske veze. Samo u prvom tjednu listopada 1991. poginulo je 27, a ranjeno 100 dubrovačkih branitelja i civila. No, neprijatelj je već u prvim okršajima doživio neočekivane poraze i gubitke od preko 150 poginulih i više stotina ranjenih, posebno na Čepikućama, Osojniku, Brgatu i u Prapratnu. Zauzevši Konavle i Slano agresor je presjekao i posljednju kopnenu vezu s ostatkom Hrvatske. Do kraja listopada izbio je na same prilaze gradu Dubrovniku u kojem je, bez struje, vode i redovite opskrbe hranom, ostalo 50 tisuća ljudi. Dubrovački branitelji spriječili su ulazak agresora u grad i učvrstili crtu obrane.
„Konvoj Libertas“ krajem listopada probio pomorsku blokadu Dubrovnika
„Konvoj Libertas“, međunarodni humanitarni koridor velikog broja većih i manjih plovila, krajem listopada probio je pomorsku blokadu Dubrovnika. Organizirali su ga Fond za spas Dubrovnika Sveti Vlaho, Društvo hrvatskih književnika i Matica hrvatska. Konvoj brodova koji je predvodila Jadrolinijina „Slavija“ krenuo je iz Rijeke 28. listopada, a dan kasnije u Splitu se pridružuje tadašnji hrvatski premijer Franjo Gregurić, Stjepan Mesić, tadašnji predsjednik predsjedništva Jugoslavije, te brojni drugi političari, kulturni i javni djelatnici. Tijekom plovidbe konvoju se samoinicijativno priključuju turistički brodovi, koče, jedrenjaci, remorkeri i brojna manja plovila iz svih krajeva Jadrana, pa već drugog dana konvoj ima nekoliko desetaka raznih plovila.
Jugoslavenska ratna mornarica je 30. listopada topovnjačama kod Elafita zaustavila humanitarni “Konvoj Libertas”, a nakon pretresa dopustila je uplovljavanje u dubrovačku luku Gruž idućeg jutra, gdje je konvoj dočekalo oko tisuću Dubrovčana.
Jedan od najtužnijih dubrovačkih dana bio je upravo 1. studeni 1991. Naši su ljudi bježali iz Mokošice, a na današnji dan, prije trideset i jednu godinu došlo je tom prilikom do sudara dva automobila pri čemu je poginulo pet osoba, od kojih čak četvoro djece: tridesetogodišnja Frane Šaban i njeno dvoje djece devetogodišnja Maris i četvorogodišnji Maro te brat i sestra Gunjina, jedanaestogodišnji Hrvoje i trinaestogodišnja Katarina.
Isti dan kao civili poginuli su i Ivan i Kate Sutić iz Lisca.
Ne ponovilo se više nikada. I nikome.
Najžešći napadi 6. prosinca 1991.
Najteže dane Dubrovnik je pretrpio od 8. do 14. studenoga te naročito 6. prosinca 1991., na blagdan Svetoga Nikole, kada je na grad palo više od 5.000 topničkih projektila. Najsnažniji napadi tog dana usmjereni su na tvrđavu Imperijal na brdu Srđ, ali i na dubrovačku povijesnu jezgru, hotel Belvedere te naselja Sustjepan i Nuncijata. Devet zgrada potpuno je izgorjelo, 461 zgrada pretrpjela je teža oštećenja, a 45 projektila palo je na Stradun. U jednom je danu život izgubilo 19 branitelja i civila, a 60 ih je ranjeno. Među njima od minobacačke granate na Stradunu je poginuo fotograf i novinar Pavo Urban (1968.), snimajući razaranja grada. Na samom mjestu pogibije, u neposrednoj blizini Orlandovog stupa, Urban je 6. prosinca snimio svoju posljednju fotografiju, kasnije nazvanu “Kamena prašina iznad Grada”.
Nekolicina hrvatskih branitelja u tvrđavi Imperijal u jednom trenutku tražila je od svojih suboraca iz grada da otvore vatru po samoj tvrđavi, jer su na njen gornji dio već kročili daleko brojniji agresorski vojnici. Taj se potez pokazao odlučujući jer je agresorska vojska bila prisiljena povući se uz velike gubitke.
U travnju 1992. pokrenuta operacija „Oslobađanje juga Hrvatske“
Nakon višemjesečnog okruženja, u travnju 1992. pokrenuta je vojno redarstvena operacija „Oslobađanje juga Hrvatske“, s više operacija koje su u teškim vremenskim uvjetima i na nepristupačnom i zahtjevnom krškom terenu trajale do listopada 1992.
Najveći doprinos dale su 1. i 4. gardijska brigada, uz značajnu ulogu pričuvnih snaga i taktičkih skupina koje su držale bojišnicu i bile raspoređene na pomoćnim smjerovima napada. U tim operacijama poginulo je više od 240 pripadnika hrvatskih snaga. Oslobođeno je više od 1200 kilometara četvornih ili 8 posto okupiranog hrvatskog teritorija i omogućen povratak oko 20 tisuća izbjeglica.
Simbolički završetak operacije bila je velika vojna smotra u luci Gruž 29. listopada 1992., kada je prijavak predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu podnio general HV-a i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH Janko Bobetko.