Ako sudsko vijeće Županijskog suda u Splitu potvrdi optužnicu protiv generala Nedjeljka Obradovića (63), zapovjednika Prve brigade HVO-a “Knez Domagoj” i zapovjednika 116. brigade, osumnjičenog za ratne zločine, bit će to presedan u hrvatskom pravosuđu i prvo suđenje visokom časniku Hrvatske vojske za kaznena dijela počinjena na teritoriju druge države, u ovom slučaju Bosne i Hercegovine.
Ovaj pravosudni presedan tako bi mogao pokrenuti još nekoliko kaznenih progona generala HVO-a koji su se nakon podizanja optužnica u BiH sklonili u Hrvatsku, što im je omogućila povlastica dvojnog državljanstva.
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu je nakon višegodišnje istrage podignulo optužnicu zbog ratnog zločina prema civilima i ratnim zarobljenicima protiv generala Nedjeljka Obradovića, kojega se sumnjiči za ratne zločine nad Bošnjacima 1993. i 1994. u Hercegovini, točnije na širem području Čapljine i Stoca. Generalu se stavlja na teret postojanje logora u Dretelju i Gabeli, gdje su se zatvarali pripadnici Armije BiH, ali i civili za vrijeme hrvatsko-muslimanskih ratnih sukoba u ljeto 1993. godine.
U Haagu je bio svjedok
Opsežnu istragu, koja je nedavno rezultirala i optužnim prijedlogom, pokrenuo je Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu u okviru suđenja čelnicima Herceg-Bosne, Prliću, Stojiću, Praljku, Ćoriću, gdje je Obradović saslušan kao svjedok. U međuvremenu je Haag odustao od njegova kaznenog progona pa je kompletan predmet proslijeđen Tužiteljstvu BiH, koje je nastavilo daljnje postupanje. Nedugo nakon toga izdan je uhidbeni nalog za generala Obradovića, koji se već tada nalazio na području RH.
Optužnica, koja je skrojena u BiH od bošnjačkih tajnih službi , da bi je tek naknadno preuzelo splitsko Županijsko državno odvjetništvo, stavlja mu na teret da je na području općine Stolac i Čapljina, za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba, postupao protivno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba za vrijeme rata te protivno odredbama Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima.
U ekskluzivnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju general Obradović je odbacio sve navode iz optužnice.
– Ovo doživljavam kao nepatvorenu mržnju i politiku prema meni i, ono puno važnije, prema Republici Hrvatskoj. Međutim, čitav moj ratni put govori suprotno od ovakvih optužbi. Kada je stigla JNA u Hercegovinu, Bošnjaci su ostali pod okupacijom i surađivali su s okupatorom, što je po ratnom pravu kažnjivo. Nijedan za to nije odgovarao. Kada smo oslobodili taj prostor, ostali su s nama na račun zajedničkog suživota i nijednom nije falila ni dlaka s glave, piše Slobodna Dalmacija.
Odlučio sam ih primiti u brigadu, bilo je negdje oko 1500 Bošnjaka, dao sam im oružje, odjeću, obuću, plaću i kuhinju koja im je posebno kuhala u skladu s islamskim pravilima i običajima. Tako sam pokušavao graditi povjerenje, jedan broj sam ih primio u zapovjedništvo kako bi mogli vidjeti da im ništa ne radimo iza leđa i da su naše namjere iskrene. Čak je i moj vozač bio Bošnjak – prisjetio se Obradović te nastavio:
– Zatim oni kreću u pripremu preuzimanja već oslobođenog prostora na Dubravskoj visoravni, koja je bila interesantna i Jugoslavenskoj narodnoj armiji još pred rat. Bošnjaci se organiziraju, za što ima jako puno dokumenata gdje se dogovaraju kako se obračunati s HVO-om i Hrvatima. Smatrali su da trebaju ostati u sastavu HVO-a kako bi se mogli naoružati.
Zatim je cijela brigada Bregava, sastavljena od Bošnjaka, podmuklo pokušala ući u moju zonu odgovornost. Više sam ih puta upozorio da ne ulaze u moju zonu odgovornosti, da nisu pozvani niti im je itko to dopustio, za što postoji više dokumenata. Oni su počeli na oslobođenom području Dubravske visoravni postavljati kontrolne punktove, da bi 13. srpnja 1993. godine napali postrojbe HVO-a, masakrirali su 26 ljudi. Kasnije su zarobljeni Bošnjaci, koji su bili pripadnici HVO.a, vojnoj policiji potvrdili da su dobili zadaću da nas napadnu iznutra.
Pa ja vas sad pitam što bi uradili Amerikanci da se muslimani u američkoj vojsci pobune i ubiju svoje kolege drugih nacionalnosti. Jasno je što bi se dogodilo. Formirao bi se prijeki sud i svi bi bili ekstremno kažnjeni – rezolutan je Obradović, koji tvrdi da nije zapovjedio nijedno ubojstvo niti je zapovjeđeno rušenje džamija, što se također navodi u optužnici. Za takvo što ne postoje dokazi.
Otišao sam u Sarajevo bez problema
– U jesen 1994., kada je Armija BiH napala Srbe u Podveležju u pravcu Nevesinja, akcija se zvala “Jesen 94”, njihov zapovjednik general Dreković me zamolio, i ja sam to uradio, da pokušam spasiti bošnjačke vojnike koje smo propustili preko svog područja da idu prema Mostaru. Pa je li i to još jedan podatak koji je u koliziji sa svim mogućim optužbama – govori Obradović.
– Nakon završetka ratnih sukoba među prvima sam otišao u Sarajevo graditi zajedničku vojsku, a potom sam dva puta išao u SAD u vojnu školu, gdje mi je tadašnji predsjednik SAD-a Bush dodijelio počasno državljanstvo Teksasa, a u RH sam dobio osam odličja. I nikada nitko nije spomenuo ništa ružno vezano uz moj ratni put. Sada, trideset godina poslije rata, Sarajevo se obračunava sa Zagrebom uz pomoć nekih međunarodnih elemenata. Oni su prikupili 150 svjedoka protiv mene, a za Bin Ladena su postojala smo tri-četiri svjedoka. Pa što je to, mržnja ili politika? – pita se Obradović.
– U pozadini svega želi se dokazati agresija RH na Bosnu i Hercegovinu, koja se u početku rata nije htjela ni braniti. Čak su bošnjački političari pregovarali s Miloševićem da ostanu u sastavu Jugoslavije, što je opisano u knjizi “Historijski sporazum” – zaključio je general Nedjeljko Obradović, koji čeka daljnji rasplet svog slučaja, ovaj put pred hrvatskim pravosuđem.
Kada će i hoće li početi sudski postupak, neizvjesno je prognozirati. Optužnica DORH-a je na potvrdi pred vijećem Županijskog suda u Splitu, koje o njoj odlučuje. Obrana će zasigurno iskoristiti svoja zakonska prava i suprotstaviti se potvrđivanju optužnice.
Crodex/Foto:Crodex