Sedam generala HV-a i HVO-a dostavilo je pismo uredništvu Braniteljskog portala, a kojeg potpisuje general Željko Glasnović.
Pismo prenosimo u cijelosti:
”Situacija br. 1.
Jučer (17.06., petak) je u Kaštelima čovjek kažnjen sa 700€ jer je na svoj balkon izvjesio zastavu HOS-a koja je po mišljenju policije protuzakonita jer “remeti javni red i mir.” 700€ zbog isticanja legitimne zastave legalne postrojbe Hrvatske vojske? Zastave s petokrakom, pod kojom je ubijan naš narod, redovito paradiraju ulicama Zagreba bez problema, a zastava pod kojom se stvarala ova država se kažnjava. Bal vampira u Kumrovcu, spomenici četnicima, kokarde, šajkače, majice s Titovim likom… nema kazni, nema sankcija. Kako je moguće da nitko nije stao u obranu ovoga čovjeka? Sramotna šutnja je nadvladala razum.
Situacija br. 2.
Prošli tjedan (11.06.) na Trgu sv. Marka ubio se hrvatski branitelj Darko Štimac na jedan od najstrašnijih načina – zapalio se. Zavjet šutnje koja para uši još uvijek traje. Nitko se od vladajućih nije oglasio; o kriški limuna s giricama se raspravljalo čak i u Saboru, a o zastrašujućoj smrti hrvatskog branitelja ni riječi. Sramite li se što svoje najbolje sinove, koji su vašu slobodu krvlju svojom platili, prepuštate beznađu, depresiji, nepravdi i iživljavanju, a nakon što iz osjećaja nemoći na sebe dignu ruku nazivate psihički rastrojenima, propalim kockarima, pijančinama, obiteljskim nasilnicima i duševnim bolesnicima skidajući na taj način sa sebe svu odgovornost dok perete od njih ruke poput Pilata.
Čovjeka koji je bio hrvatski branitelj, pripadnik hrvatske policije, čovjeka zbog kojeg danas dišete, hodate i imate slobodu ubili ste. Vi ste ga zapalili na Markovu trgu. Vi ste mu stavili benzin u ruke umjesto prava i dostojanstva koje je zaslužio. Vi ste ga doveli tamo pred oči najuzvišenijeg Doma Hrvata, a sad o njemu šutite. Kao da ga nije ni bilo. Za vas je on samo još jedna crtica više u statistici. Samo broj.
Čovjek koji je umirao prije 30 godina za ovu državu omogućio vam je, nažalost, onakvu ponižavajuću slobodu govora s predrasudama kakvom ga je gospođa saborska liječnica počastila dok joj je pred očima umirao da bi okupljene novinare uvjerila kako njegov čin nema veze s politikom. On vam je omogućio da ga iskriminalizirate pred svekolikom javnosti umirući po drugi put. Sačuvao je živu glavu u ratu, a u miru ste ga vi ubili. Ne upitate li se baš nikad kako je moguće da je on, i još stotine njih moglo preživjeti velikosrpsku agresiju, logore i rat, a nisu mogli preživjeti ovakav mir? Govori li vam to išta? Zbog čega šutite?
Ti “psihički bolesnici” kako ih vi volite nazivati da bi sa sebe skinuli odgovornost za njihovo stanje, bili su još uvijek samo djeca koja su preko noći umjesto knjige uzela pušku u ruke. I ne, ne ubijaju se oni jer im se vraćaju slike rata u glavi, ubijaju se zbog slikâ koje vide i gledaju već 30 godina od rata. Jedan je prerezao sebi vratne žile, drugi se u autu polio benzinom i živ zapalio, treći je pištoljem sebi pucao u glavu, četvrti se objesio iznad kuće, peti se ubio motornom pilom, šesti se ubio prigodom Mesićeve inauguracije…
Trideset godina se rugate sa zdravim razumom hrvatskoga naroda. Izvršavate nad nama memoricid i aristocid. Koliko još branitelja treba podignuti ruku na sebe i počiniti samoubojstvo da bi vama proradila savjest? Ili čekate da nas iskorijenite do kraja svojom nepravdom? Jesmo li mi normalna država? Od 1991. godine do danas, više od 3500 hrvatskih branitelja izvršilo je suicid. Gotovo cijela jedna brigada Hrvatske vojske, a vi se ponašate kao da je krepala mačka pokraj puta. Broj je sigurno i veći jer za HVO podataka nemamo. Koliko je tek onih koji umiru u tišini? Čije obitelji ne žele da se zna kako je završio njihov sin, otac, brat ili muž. Dok vi uživate plodove njihove žrtve, u isto vrijeme tu njihovu žrtvu omalovažavate, ismijavate i banalizirate. Danima čekam reakciju vladajućih, ili dobrog dijela oporbe, yugomedija, branitelja, nekoga, bilo koga… ništa! Crveni Ferrari bitniji je od života jednog branitelja. Sramite se. I sjetite se Knjige Postanka:
“Gospodin zapita Kajina: “Gdje ti je brat Abel?” “Ne znam – odgovori.
– Zar sam ja čuvar brata svoga?”
Gospodin nastavi: “Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče! Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!” (Post 4, 9-11).”