SA KOJIM CILJEM JEDAN RENOMIRANI NOVINAR I KOLUMNIST PIŠE TAKVE POVIJESNE NEISTINE?
CJELI ČLANAK JE NAPISAN TENDENCIOZNO I ZLONAMJERNO SA CILJEM PONIZITI I OCRNITI HRVATE!
U redovnom subotnjem prilogu Večernjeg lista Obzoru od 22.rujna 2018. godine Goran Gerovac je u svojoj kolumni ” Nikad robom”Misterij hrvatskoh suverenista….” iznio niz netočnih povijesnih činjenica, koju svaki iole pismen čitatelj može provjeriti u Wikipediji, a da ne govorim o ostalim medijima i literaturi.
Članak je toliko negativno konotiran prema Hrvatima, da sam ostala zgrožena!
Ne ulazim u njegovu slobodu pisanja i opisivanja hrvatskog suverenista, kao temu članka, ta sloboda mu je zajamčena Ustavom članak 38 koji glasi;
Članak 38.
Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli.
Sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Zabranjuje se cenzura. Novinari imaju pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji.
Međutim iskrivljavanje poznatih povijesnih činjenica nije sloboda pisanja, već naprotiv zloraba te slobode, u cilju postizanja nekog svog cilja. A u ovom konkretnom slučaju cilj je poniziti, omalovažiti, ocrniti i sa krivim opisima neselektivno, uopćavajući prikazati hrvatske suvereniste, odnosno hrvatske domoljube.. kao nakaze koji svojim hinjenim domoljubljem, nacionalnim interesima i žrtvama rata sakrivaju svoju materijalnu pohlepu i političku ambiciju.
Obrušio se na Hrvate, koji traže poštivanje hrvatskog nacionalnog identiteta , sprda se sa njima, nazivajući ih “razbojnik opće prakse” , optužujući ih za mržnju prema svima onima koji nisu željeli hrvatsku državu; naravno prema Srbima, odnosno notornom Miloradu Pupovcu i djeci jugooficira. Potpuno promašena optužba, upravo suprotno, ti isti ne žele Hrvatsku po mjeri hrvatskog nacionalnog identiteta, već Hrvatsku po njihovoj mjeri. A to nije moguće, jer po Ustavu RH, Hrvatska je zemlja hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, a ne obrnuto.
Milorad Pupovac je podržao svaku hrvatsku Vladu, piše Goran Gerovac, to je točno, i on je” najveći hrvatski suverenist” ali sa kojim ciljem? Sigurno ne zato, što on poštuje hrvatsku državu i hrvatski suverenitet, nego zato da bi sudjelujući u vlasti promicao velikosrpske ideje i mijenjao ustrojstvo hrvatske države, tražeći veću autonomiju srpske nacionalne manjine, kao na pr. Zajedničko vijeće općina ZVO, koje bi predstavljalo paralelnu vlast srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, a Srba u Hrvatskoj ima svega 4,4%.. I da kažem gerovčevim rječnikom” svoju usku ambiciju i ovisnost o materijalnom, sakriva iza navodnih nacionalnih interesa srpske nacionalne manjine i njihove žrtve u Oluji na pr” Točno tako kada se zna kolika sredstva iz Proračuna dobiva SNV Milorada Pupovca;
“U dvije godine dobiti 26 milijuna kuna (malo koja ili gotovo niti jedna udruga ne dobiva tolike novce), a uz to govoriti o diskriminaciji te pisati i pozivati se na razne manifeste i deklaracije (koga ili čega?), krajnje je neozbiljno i licemjerno. Čovjek koji zastupa tek 10 % građana srpske nacionalnosti, a uz to dobiva ovolike milijune ne može niti ne smije ovako zlorabiti svoj položaj”, ističe Nacionalno vijeće Srba u Hrvatskoj. o Miloradu Pupovcu!
Eto što pripadnici srpske nacionalne manjine govore o svom sunarodnjaku Miloradu Pupovcu!
Djeca jugooficira koju je izričito spomenuo Goran Gerovac nisu u velikoj većini željeli samostalnu hrvatsku državu, oni su uglavnom jugofili ili jugonostalgičari, koji hrvatsku državu ne mogu smisliti, Sve će oni biti, samo ne Hrvati. Sjajan primjer je Boris Miletić, predsjednik IDS-a, koji bi Republiku Istru, Euro-regiju Istru, i koji nije do sada priznavao suverenitet Hrvatske nad Istrom. Čak je tražio da avioni Hrvatske vojske ne nadlijeću istarsko nebo, dovodeći u pitanje hrvatski suverenitet nad Istrom ” Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine.” I što reći , na izjave sina bivšeg jugo oficira, koji još uvijek pate za svojom Yugom i ne priznaju Hrvatsku.
https://www.24sata.hr/news/miletic-ratni-zrakoplovi-nece-nadlijetati-istru-to-nije-opcija-570252
I ne samo to nego je takva izjava i protuustavna, jer u Ustavu RH lijepo piše;
Članak 2.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
Suverenitet Republike Hrvatske prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja.
Da bi ipak tražeći od hrvatske Vlade pomoć za Uljanik priznao da je Istra u sastavu Hrvatske riječima upućenim Premijeru” da se ne ponaša kao da Uljanik, Istra i Pula nisu dio Hrvatske. ..” Doista ” dosljedno” i kako piše Goran Gerovac za hrvatske suvereniste, ja ću primijeniti na djecu jugooficira” da usku ambiciju i ovisnost o materijalnom sakriva iza navodnih regionalnih interesa euro-regije Istre”
Piše Goran Gerovac dalje ” Zastrašujuća je bezidejnost hrvatskog nacionalizma ili suverenizma, kako hoćete. Ni milimetra dalje ne može se pomaknuti od rata, ratnih zločina, Srba i Srba u hrvatskoj politici. Nije sposoban artikulirati ni iole pametniju frazu koja će otići dalje od koordinata 41-45 ili 91-95, jer smisao svake politike za njih se može realizirati isključivo hladnim ili vatrenim oružjem”
Tako je kroz ovih par napisanih rečenica Goran Gerovac prikazao sam sebe kao zlobnu neznalicu! Nevjerojatno sa koliko je zlobe opisao hrvatske suvereniste, a ustvari sve to su karakteristike Srba , a ne Hrvata! Kroz opis navodnih hrvatskih suverenista , opisao je Srbe, a sve njihove osobine pripisao Hrvatima. Mogu samo reći da mi se čitajući ove redove smučilo, postavljajući si pitanje kako netko može biti tako pokvaren!
“Bezidejnost hrvatskog nacionalizma, jer se ne miče dalje od rata”? piše Goran Gerovac
Tko je Hrvatima nametnuo rat?
Jesu li Hrvati ikada vodili osvajački rat ili su se uvijek branili?
Tko je bio agresor na hrvatski teritorij?
Tko neprestano spominje i otvara izložbe po svijetu i UN o Jasenovcu?
Tko neprestano spominje “klanje 20 000 srpske dece”?
Tko godinama komemorira nad praznim jamama?
I naposljetku tko je pjevao u Vukovaru nakon što su ga razorili”
“Miloševiću šalji nam salate, bit će mesa klat ćemo Hrvate”
Odgovor na sva pitanja je,naravno Srbo-četnici koji su okupirali hrvatski teritorij i domaći Srbi!
A sve je to Goran Gerovac pripisao Hrvatima i još napisao da ne znamo “artikulirati iole pametniju frazu” Zlobno, zločesto i neistinito!
” HRVATSKI SUVERENIZAM PROIZLAZI IZ PARTIZANSKOG POKRETA”- NETOČNO
” PARTIZANI SU VRATILI ISTRU I DALMACIJU HRVATSKOJ”- NETOČNO
Eto tako piše Goran Gerovac, piše tendenciozno i netočno! Dovoljno je zaviriti u običnu Wikipediju i vidjeti da to ne odgovara povijesnim činjenicama.
Goran Gerovac koristi se komunističkim povijesnim falsifikatima, koji su odavno ispravljeni samo zato da omalovaži i ponizi Hrvate! Naravno da ću ga demantirati i preporučiti mu da ponovno uči povijest i ne piše više ovakve nebuloze.
Hrvatski suverenizam ne proizlazi iz partizanskog pokreta, jednostavno zato što su se partizani borili za Jugoslaviju, a ne za Hrvatsku. Jedini koji su se borili za Hrvatsku bili su Istarski rodoljubi, koji su se sami organizirali bez KPJ, a do kraja rata ih je Tito dao svih eliminirati, da mu ne budu smetnja pri formiranju vlasti poslije rata.
Opet su Istrani prevareni i izigrani platili svojim životima. Preoteli im partizani njihovu Istru! Tako su nestali , ubijeni ili bačeni u kraške jame -fojbe svi viđeni istarski narodnjaci.rodoljubi koji su se borili za Hrvatsku, a ne za komunističku Jugoslaviju.
Istarski narodnjaci su bili čuvari nacionalne svijesti istarskih Hrvata. Uživali su veliki ugled među istarskim pukom, a veliku potporu imali su u istarskom svećenstvu. Ideološki su se razilazili sa narodnooslobodilačkim pokretom, pa su ih tvrdi komunisti smatrali “klasnim neprijateljem” i do kraja 1945. godine sve ih likvidirali. Evo samo neki od njih;
Antun Milovan, (1907-1945) otac mons. Ivana Milovana (biskupa porečkog i pulskog u miru) ponosan narodnjak, vjernik, prijatelj mnogih hrvatskih svećenika, bio je širitelj hrvatskog katoličkog tiska, što je izazvalo bijes i žestoku osudu partizanskog vodstva u Istri. Imao je veliki ugled i utjecaj na istarski puk protiv komunističke ideologije, pa je morao nestati. Odveden je u nepoznato i nikada se nije saznalo kako i gdje je ubijen.
Pavao Krajša (1988-1944) iz Kringe predvodio je otpor protiv talijanskih fašist. Veliki ugled i utjecaj imao je i zbog suradnje sa mons. Božom Milanovićem. Partizani su ga na prijevaru odveli, kao da im pokaže put i bacili u jamu.
Klarić Marčelo (1897-1945) iz Buzeta, uživao je veliki ugled u narodu, a nije se htio prikloniti partizanskom pokretu. Ostvarili su prijetnje iz 1943, kada je bila njemačka ofenziva, pa su zajedno borili protiv Njemaca; “Tebe ćemo ubiti jer si narodnjak, a nisi komunist”
Legović Marko ( 1905-1944) iz Muntrilja, Fraj Šime ( 1892-1944), Ivan Paljuh (1873-1944), Šime Paljuh (1876-1944) svi zbog nesuradnje sa novom komunističkom vlašću, jer su prethodno komunisti ubili Ivana Brčića, ubijeni i bačeni u jame.
Levak Viktor ( 1905-1945) surađivao je sa istarskim svećenicima , a naročito sa Zvonimirom Brumnićem, koji je zbog prijetnji pobjegao u Trst, a Levaka su partizani osudili na” Narodnom sudu u Tinjanu” zbog veleizdaje i razbijača partizanskog pokreta na smrt uz javnu presudu i prijetnju” NARODE, zapamti da sve ovakve narodne izdajice, koji su krivi da svakog dana gubimo najpoštenije drugove, svaki ovakav biti će osuđen kao i Livak”
Dalje Goran Gerovac navodi generalski zbor JNA iz kojeg je proizašao hrvatski suverenizam, što je također netočno. JNA je bila jugoslavenska vojska, koja je čuvala suverenitet i integritet Jugoslavije! To joj je bila zadaća, za tu su zadaću vojnici i zapovjedni kadar bili obučavani, kroz MPV ( moralno-političko vaspitanje) Zar je Goran Gerovac to namjerno zaboravio ili ne zna povijest? Čisto sumnjam da ne zna ?
Pa početkom 1991.godine JNA generali su neprestano ponavljali da oni čuvaju Jugoslaviju, a da je Hrvatska razbija i time opravdavali svoje svrstavanja uz Miloševića, koji je to isto ponavljao, jer je kroz Jugoslaviju Slobodan Milošević htio napraviti Veliku Srbiju na crti Karlobag -Virovitica!
Druga tvrdnja da su partizani vratili Istru i Dalmaciju isto nije točna!
Tito je, zapravo, Istru kaznio, jer nije poštovao povijesne, a uspostavio je administrativne granice republika koje nisu poštovale povijesne granice. Jedino je Hrvatska snažno kažnjena titovim granicama. Hrvatskoj Istri Tito je oduzeo najhrvatskiji grad Kopar i priključio ga Sloveniji. U Kopru je bila prva hrvatska gimnazija. Na istoku je Hrvatskoj oduzet, a Srbiji priključen Srijem, zanemarujući činjenicu da je prema popisu stanovništva 1935. npr. u Zemunu živjelo samo 5% Srba. Bosni i Hercegovini nisu određene granice Kraljevine Bosne, koja se na zapad prostirala najdalje do rijeke Vrbasa, nego su joj pridružena turska osvajanja, područja tzv. Turske Hrvatske. Sloveniji je još nekoliko rubnih općina priključeno na štetu Hrvatske. Boku kotorsku s primorjem do Bara dodijelio je Crnoj Gori.
Nije točna tvrdnja “partizani su vratili Istru i Dalmaciju Hrvatskoj, koje je najveći hrvatski suverenist 1941. donirao Italiji” Potpuno promašeno! Glupo, donirao je nešto što je Italija već imala još od 1920. godine i ranije.
Idemo kronološki ;
U tijeku 1.svjetskog rata raspala se Austro-Ugarska. Italija je uvjetovala ulazak u rat na strani sila Antante, ako dobije Istru, Primorje dio Dalmacije, što joj je i potvrđeno, tajnim Londonskim ugovorom od 26.travnja 1915.godine. Po završetku rata Talijani nisu htjeli čekati , pa su u noći na 1.studeni 1918. godine poslali svoje diverzante u pulsku luku, gdje je bila stacionirana bivša Austro-Ugarska flota, koja je pripala Hrvatskoj, odnosno Državi Slovenaca, Hrvata i Srba proglašenoj 29. listopada 1918., istodobno kada je Hrvatski sabor raskinuo sve državno-pravne veze s Austro-Ugarskom.
Diverzanti su minirali zapovjedni admiralski brod Viribus Unitis koji je potopljen i sa njim je na morsko dno otišlo oko 400 mornara, uglavnom Hrvata i admiral Janko Vuković Potkapelski. Bio je admiral hrvatske flote nepunih 12 sati, a brod je potonuo sa hrvatskom zastavom na jarbolu. Nakon samo četiri dana talijanske trupe su ušle u Istru, brod su razrezali i rastopili, a pojedini dijelovi su odneseni u Italiju kao ratni plijen. Tako se dio pramca nalazi u Pomorskom muzeju u Veneciji, a sidra su u Rimu. Diverzanti Talijanske ratne mornarice R. Rossetti i R. Paolucci koje je Admiral Vuković poštedio, iako ih je imao puno pravo smaknuti na licu mjesta, vratili su se u Italiju gdje su dočekani kao nacionalni heroji. Pored ostalih počasti dobili su najviša vojna odličja kao i po 1.300.000 lira novčane nagrade. Raffaele Rossetti je svoj novac donirao fondu za pomoć žrtvama ove tragedije i posvetio ga udovici admirala Vukovića zbog njegovog humanog ponašanja prema njima.
Rapallskim ugovorom između kraljevine Italije i države SHS, od 12.studenog 1920. godine Italiji su i formalno pripali Istra, otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagruža i grad Zadar, a 1924.godine jugoslavensko-talijanskim ugovorom i grad Rijeka.
8.rujna 1943.godine kapitulirala je Italija! 10. rujna NDH odnosno poglavnik Ante Pavelić donosi odluku o poništenju Rimskih ugovora iz 1941.godine, ali ta odluka nije na terenu imala nikakvog učinka, jer tamo nikada nije bila formirana NDH vlast, već talijanska. 13.rujna 1943.godine istarski rodoljubi donose Proglas i sveopći ustanak protiv Italije;
ISTARSKI NARODE
Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje.
U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati.
Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njime brane svoje pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava.
RODOLJUBI ISTRE!
Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj istoriji uzima narod kormilo u svoje ruke.
Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom.
ISTRANI!
Držimo čvrsto oružje u našim rukama! Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome.
U ovom proglasu nema spomena Jugoslavije, niti Komunističke partije, jer su to bili istarski narodnjaci, povezani sa istarskim svećenstvom, koji su sačuvali hrvatski identitet Istre. Ustanak se proširio na cijelu Istru i kada je za to saznao Tito, poslao je svoje komesare Jakova Blaževića i Savu Vukelića da te istarske rodoljube stavi pod zapovjedništvo narodnooslobodilačke vojske. Tako su 25. rujna 1943.godine donesene Pazinske odluke, ali ovaj puta sa potpisom ZAVNOH-a i KPJ.
Već krajem rujna 1943.godine u Istru dolazi Njemačka vojska pod zapovjedanjem generala Ervina Rommela u tzv rommelovoj ofenzivi!
Rommelova ofenziva je bila ofenziva kojom je razbijen hrvatski narodni ustanak u Istri, koji je nastao nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine. Sastoji se od dviju uzastopnih operacija njemačkih snaga provedenih u listopadu 1943., koje su vođene pod nazivima “Operacija Istra” (njem. “Operation Istrien”) koja je trajala od 25. rujna do 20. listopada 1943..i “Operacija prolom oblaka” (njem. “Operation Wolkenbruch”) koja je trajala od 21. listopada do 12. studenog 1943. U operaciji je ubijen izrazito veliki broj hrvatskih ustanika i civila. Jedan dio ustanika uspio se pridružiti postrojbama u Gorskom kotaru i postao je jezgrom buduće 43.istarske divizije.
Potpuno oslobađanje Istre počelo je u travnju 1945, godine, a završne operacije u svibnju. U oslobađanju Istre sudjelovala je 4.armija jugoslavenske vojske pod zapovjedanjem generala Petra Drapšina, koja je do 7.svibnja oslobodila cijelu Istru sve do Trsta. Međutim Saveznici nisu dopustli da tu Jugoslavenska vojska ostane, već se morala povući na tzv. Morganovu crtu, pa je Istra podjeljena na zonu A i zonu B.U Zonu A ušla je zapadna obala Istre, od Novigrada do Trsta, kao i izdvojeno područje oko Pule, a u Zonu B ostatak Istre. Jugoslavenska armija se je povukla iz Zone A, kojom su upravljali Saveznici.
Tito je uvidio da nije dovoljno osloboditi vojnom silom da bi priključio Istru i Primorje Jugoslaviji, već da će morati diplomatskim putem to učiniti i stoga je , u Trstu je 16. srpnja 1945.godine potpisan sporazum između Narodnooslobodilačkog pokreta i mons. Bože Milanovića, kao predstavnika istarskog hrvatskog svećenstva, čime se istarski svećenici izravno uključuju u diplomatsku borbu za Istru. Iako su koparski i tršćanski biskup, jurisdikcijom u Istri, ali pod talijanskim utjecajem, bili protiv bilo kakve suradnje s partizanima, čak 44 istarska svećenika odzivaju se na sastanak Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta za Istru 31. srpnja 1945. te u franjevačkom samostanu u Pazinu potpisuju izjavu u kojoj se traži da “Istra iz etničkih, geografskih i ekonomskih razloga mora biti priključena Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji”. Svećenici poput Josipa Pavlišića, poslije riječkog metropolita, Zvonimira Brumnića i Srećka Štifanića već su surađivali sa NOP-om.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/premium/titova-vlast-i-44-svecenika-potpisuju-zahtjev-da-istra-u-e-u-jugoslaviju-1199511 – http://www.vecernji.hr
No najveću diplomatsku težinu imala je Spomenica zbora svećenika sv. Pavla i statistika nacionalne strukture u Porečko-pulskoj, Tršćansko-koparskoj i Riječkoj biskupiji koje su komisiji predali članovi Zbora, Božo Milanović , Tomo Banko i Leopold Jurca. Spomenica je nosila sadržaj nepravde koju su Hrvati i Slovenci doživjeli u vrijeme vladanja Talijana Julijskom krajinom, te na opravdan zahtjev za priključenjem Julijske krajine Jugoslaviji, a sve na temelju nacionalnog sastava stanovništva. Mons. Božo Milanović, poučen iskustvom s Talijanima, smatrao je , da je jugoslavenska revolucija ipak manje zlo od fašističke diktature u Istri. Poznata je njegova rečenica “Državne granice se određuju za stoljeća, režimi prolaze, a narod ostaje.”
Da nije bilo istarskog svećenstva, ne bi uspjeli dokazati Saveznicima da u Istri živi većinsko hrvatsko stanovništvo i time zapravo ne bi ni dobili taj teritorij nastanjen većinski hrvatskim življem. Mons, Božo Milovanović je sudjelovao na Mirovnoj konferenciji u Parizu, kada je 10,veljače 1947.godine potpisan Mirovni sporazum i time se rat završio. Granica između Italije i Jugoslavije definirana je tek Osimskim sporazumom iz 1975,godine.
I na kraju nije mi jasno što su Goranu Gerovcu trebale te gomile neistina i laži?
Možda zadnja rečenica sve objašnjava” izvesti nas iz ovog pakla tuđinske države” Meni nije tuđinska ,ali Goranu Gerovcu vjerojatno je!
ISTARSKI NARODNJACI BORILI SU SE ZA HRVATSKU, ONI SU BILI ISTINSKI ANTIFAŠISTI, A PARTIZANI ZA JUGOSLAVIJU!
I ZATO REPUBLIKA HRVATSKA NIJE NASTALA NA PARTIZANSKOJ BORBI, NEGO U DOMOVINSKOM RATU PROTIV TE PARTIZANSKE CRVENE ZVIJEZDE, KOJA JE HRVATSKOM NARODU DONIJELA TOLIKO ZLA!
Tek toliko na znanje Goranu Gerovcu!