Gužva u kokošinjcu

Wikipedija
Piše: Josip Milić
Prošli tjedan u Hrvatskoj počeo je u znaku veselja i pucanja. Ako mislite da je hrvatska reprezentacija pobijedila pa da se zbog toga slavilo, varate se. Diljem lijepe naše, po policijskim izvješćima slavio se tzv. “srpski Božić”. Ako su Hrvati “svoj Božić” konzumenizirali i sveli na priču o kuhanom vinu, kobasicama, fritulama i purici, onda su Srbi svoj “militalizirali” i sveli na to tko će ispaliti više šaržera i iz kojega oružja. Božić, blagdan mira pretvorili su u blagdan puškaranja i pištoljanja što s traktora što po njivama oranicama.
Crnogorci pak tek što su svoju Crkvu odvojili od srpske, odmah su se posvađali između sebe. Tako je na paljenju badnjaka na Cetinju došlo do naguravanja između pristaša mitropolita Mihaila i vladike Borisa. Naravno, sukob je oko toga tko je prvi u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi. Tako ta mlada crkva koja ima svega oko 25 svećenika već ima probleme kao da je stara 1000 godina. Očito da Đekna još nije umrla.
U Hrvatskoj se na domjenak povodom pravoslavnog Božića po prvi put okupila i skupina oko Peđe Mišića koji predvodi udrugu Hrvatskih pravoslavnih vjernika čiji je cilj registrirati tj. obnoviti Hrvatsku pravoslavnu Crkvu u RH.
Zanimljivo da je po popisu iz 2011. godine u Hrvatskoj bilo 16.647 Hrvata pravoslavaca. Iako je to po broju druga vjerska manjinska zajednica, autokefalna Hrvatska pravoslavna Crkva ne postoji. Politika da su svi pravoslaci na prostoru Jugoslavije Srbi počela je nasilnim kraljevim dekretom 1920. godine i traje do danas. Od tada se u kontinuitetu vrši srbizacija pravoslavaca. Da je tomu tako dokaz je da su se na popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2013. godine 1 172 osobe izjasnile kao Hrvati pravoslavni kršćani. Popis stanovništva u Crnoj Gori 2003. zabilježio je 107 Hrvata pravoslavaca. I za kraj ove teme jedan vic.
Srbi bi možda i bili za Ukrajinu da nema ono “u” ispred Krajine.
Po samom puškaranju na početku vidi se da će godina u Hrvatskoj biti vesela. Izbori su i već se kocke slažu, timovi se preslaguju. Ovi su izbori prilika za DP da se iz pokreta profilira u stranku, kao što je to morao proći i Most. Mostovci su pravili kardinalne pogrješke dok su bili u vlasti i teško da mogu promijeniti taj svoj gubitnički i sektaški mentalitet. Da ostanu politički čimbenik pomogli su im Raspudići i Miletić, ali njihovo vrludanje od desno do lijevo ih opet svrstava među neprofilirane. Na koncu i kategoričko odbijanje predizborne suradnje s DP-om govori o njihovoj političkoj nedozrelosti.
Za nadolazeće izbore planiraju se pojačati priljepcima iz Škorinog DP-a sa zadnjih izbora, Suverenistima, Karolinom, pa možda i samim Škorom. Budući da na istu poziciju EU parlamenta ciljaju i Marija Raspudić i Karolina i Iličić (Suverenisti) teško da će takve osobnosti naći kompromis. Dr. Vrkljan i Vanđelić se sa svojim novoosnovanim strankama još nisu svrstali nijednom jačem taboru, a sami će teško prijeći izborni prag.
Bivša HDZ-ova ministrica Nada Šikić je pred kraj 2023. godine registrirala 150-tu stranku u Hrvatskoj “Hrvatsko bilo”. Pristupio im je Ante Prkačin pa su odmah postali parlamentarni, a ona kaže da nema prepreka za koaliciju s bilo kojom desnom opcijom.
Zekanović i Petirka će definitivno ići s HDZ-om, ako ih ovi budu htjeli. Kolakušić se opet nada da će internet kampanjom osigurati sebi EU parlament, ali to ovaj put nije izgledno. DP se pojačao Prosperov-Novakom, Josipom Jurčevićem, Stjepanom Štercom i dakako Ivanom Penavom. Nedavno je Škoro javno rekao da je u izbornoj noći odbio Plenkovićev poziv na nagovor tajnika stranke. Tužno. Ako tajnik tako bude upravljao i Penavom ništa ni od profiliranog DP-a. Penava za sada svojim potezima kao iskusan i stabilan političar ulijeva nadu i nadamo se da neće praviti početničke grješke kao njegov prethodnik Škoro.
Kako bilo, svi pretedenti za Sabor bi trebali smanjiti svoj ego i biti svjesni da većina njih nije dostojna sjediti u klupama koje su znojem radnika i krvlju branitelja plaćene!