Međunarodni sud u Haagu odbacio je danas zahtjev bivšeg operativca Službe državne bezbjednosti Srbije Franka Simatovića-Frenkija da, na polovini suđenja, bude oslobođen optužbi za zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u periodu 1991-95. godina…
Predsjedavajući sudac Burton Hall rekao je, priopćavajući odluku, da je haško tužiteljstvo, tijekom nedavno okončanog dokaznog postupka, izvelo dovoljno dokaza o svim točkama optužnice za nastavak suđenja.
Sudac Hall je najavio da će dokazni postupak obrane početi 18. lipnja.
Simatović (68) optužen je, zajedno s bivšim načelnikom SDB-a Srbije Jovicom Stanišićem, za progon, ubojstva, deportacije i prisilno premještanje hrvatskih i bošnjačkih civila tijekom ratova u Hrvatskoj i BiH.
Prvooptuženi Stanišić (68) nije ni podnosio zahtjev za oslobađanjem na polovini procesa.
I Simatović i Stanišić su na privremenoj slobodi u Srbiji. Očekuje se da će se u Haag vratiti za početak dokaznog postupka obrane.
Raspravno vijeće danas je odbacilo tvrdnju Simatovićeve obrane da tužitelji nisu dokazali njegovu krivnju ni po jednoj točki optužnice. Kako je rekao sudac Hall, vijeće je ocijenilo da je u prvom djelu suđenja tužiteljstvo izvelo dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se mogao izvesti zaključak o osnovanosti optužbi protiv Simatovića.
To, međutim, ne znači da je u ovoj fazi postupka vijeće taj zaključak i donijelo ili da će ga donijeti, nakon što sasluša dokaze obrane, napomenuo je sudac Hall.
Raspravno vijeće je ocijenilo da je tužiteljstvo izvelo dovoljno dokaza o postojanju udruženog zločinačkog poduhvata u cilju trajnog i nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva s velikih dijelova teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Suci su prihvatili i dokaze da je Simatović, zajedno s drugim sudionicima, dao “značajan doprinos” provođenju tog zločinačkog poduhvata.
Dokazi, koje je citirao sudac Hall, govore o Simatovićevoj ključnoj ulozi u organiziranju, financiranju, obuci, naoružavanju i kontroli specijalnih srpskih jedinica u Hrvatskoj i BiH.
Pripadnici tih jedinica, koji su obučavani u više logora formiranih pod Simatovićevim nadzorom, sudjelovali su u činjenju zločina iz optužnice.
Simatović je osobno sudjelovao u napadima na Plitvice, Glinu i selo Lovas, a imao je i rukovodeću ulogu u operaciji Pauk u Bosni i Hercegovini, rekao je sudac Hall, pozivajući se na dokaze optužbe.
Po sučevim riječima, postoje iscrpni dokazi i presuđene činjenice da su srpske snage, među kojima su bile i one pod kontrolom SDB-a Srbije, provodile rasprostranjene i sustavne napade na nesrpsko stanovništvo u Hrvatskoj i BiH.
Na osnovu iskaza svjedoka, sudac Hall je naveo nekoliko primjera zločina koji su srpske snage, uključujući gardu Željka Ražnatovića-Arkana i Škorpione, počinili nad hrvatskim i bošnjačkim civilima.
U rujnu 1991, Ražnatovićevi ljudi su u Dalju u istočnoj Slavoniji pogubili više Hrvata, a ostalo stanovništvo protjerali.
Arkanova garda, po dokazima i iskazima svjedoka, u travnju 1992. ubila je 20 bošnjačkih muškaraca, a stanovništvo protjerala, o čemu je svjedočila žena kojoj su stradali muž i sinovi, naznačio je sudac Hall.
Sudac je kazao da je, po dokazima i svjedocima, Ražnatovićevu gardu i Škorpione kontrolirala SDB Srbije preko Simatovića.
To je, u iskazu na suđenju, potvrdio i bivši pripadnik Škorpiona Goran Stoparić, a postoje i dokazi da o brojnim sastancima Simatovića i Ražnatovića, kao i da je Arkan dobivao naređenja od SDB-a Srbije.
Kao dokaz o postojanju zločinačkog udruženja, raspravno vijeće je navelo i nalaze demografa da se u ratnim godinama, na teritorijima obuhvaćenim optužnicom, znatno smanjio broj Hrvata i Bošnjaka.
Po nalazu demografa Ewa Tabeau, bošnjačko stanovništvo se, od 1992. do 1997, u pet općina obuhvaćenih optužnicom smanjilo za 75 posto, rekao je sudac Hall.
Pored obrasca po kojem su se zločini etničkog čišćenja ponavljali u Hrvatskoj i BiH, o postojanju zločinačkog poduhvata govore i izjave njegovih sudionika.
Sudac Hall citirao je riječi tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i osuđenog raznog zločinca Radovana Karadžića, sa sastanka sa Slobodanom Miloševićem, Ratkom Mladićem i drugima 1993, da “nam se smiješi ujedinjenje sa Srbijom”.
Vijeće je prihvatilo i dokaz tužiteljstva da je prvi od šest strateških ciljeva RS bilo “državno razdvajanje” od Hrvata i Bošnjaka.
Poslije prvog suđenja, prvostupanjsko vijeće Haškog tribunala oslobodilo je, 29. svibnja 2013, Stanišića i Simatovića krivnje po svih pet točaka optužnice.
Međutim, apelacijsko vijeće Tribunala usvojilo je, 15. prosinca 2015, ključne osnove žalbe koju je na tu presudu uložilo Tužiteljstvo. Poništilo je oslobađajuću presudu i naložilo da proces bude ponovljen.
Ponovljeno suđenje Stanišiću i Simatoviću, koje je počelo 13. lipnja 2017, posljednji je haški proces u kojem se utvrđuje jesu li za zločine u Hrvatskoj i BiH odgovorni službenici Srbije.
Nijedan službenik Srbije do sada pred Haškim sudom nije bio osuđen za zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, donosi dnevnik.ba.
D.K.