Dana 19.3.1992.g. u selu Crvenice, pokraj Tomislavgrada poginuo je heroj Damir Car (rođen u Žažini).
Za mjesec dana trebao je navršiti 19‐i rođendan. Bio je pripadnik Udarne bojne Žažine koja je proizašla uglavnom od ljudi iz 55.Lad-a.PZO.Sisak. Ali Crveničani nisu dozvolili da se zaboravi. Sagradili su mu divan spomenik. I štuju njegovu žrtvu svake godine. Ali nitko osim njih za taj spomenik niti ne zna.
Članovi Udruge maratonaca Sisačko moslavačke županije “Heroji ne umiru” posjetili su Tomislavgrad kako bi sudjelovali u obilježavanju 31. godišnjica utemeljenja HVO Brigade Kralj Tomislav. No, kažu za Dnevno.hr kako to nije bio jedini razlog njihova posjeta Hercegovini.
Potraga za spomenikom
Naime, odavno su željeli pronaći spomenik Damiru Caru i u tome su uspjeli zahvaljujući bivšem načelniku policije Jozi Gudelju i policajcu Mili Mamiću bez kojih bi, kažu, teško pronašli spomen obilježje poginulog heroja Damira Cara iz Žažine (Sisak) udaljenog 25 kilometara od Tomislavgrada.
18-godišnji heroj iz Siska poginuo u malom, hercegovačkom selu
Alena Čauševića je sučeljavanje sa spomenikom i mjestom na kojem se nalazi, iznimno potreslo.
Na spomeniku stoji:
HRVATSKA ZEMLJO
SVE SAM TI DAO
S OVOG KAMENA
GDJE SAM STAO
S POLJA DUVANJSKOG
GLEDAM TE
OD MORA DO SAVE
DO RODNOG SISKA I VUKOVARA
VJEČNU
“Bio je nasmijan i veseo mladić. Večer prije pogibije izašli smo na piće, a tom prilikom dao sam mu busolu za obuku. Drugi dan stigla je strašna vijest o njegovoj smrti. Na žalost, u Sisku ga nitko ne spominje, ali Crveničani nisu dozvolili da se Damir zaboravi. Sagradili su mu divan spomenik i štuju njegovu žrtvu svake godine.”
Čaušević kaže da ga je pronalazak spomenika “naježio”:
“Vjerujte spomenik se nalazi na takvom mjestu gdje ga je bez vodiča vrlo teško pronaći. Nalazi se stotinjak metara od pogibije, na maloj uzvisini sa koje puca divan pogled, 360 stupnjeva oko spomenika. Kada sam ga ugledao, prošla me jeza. Tu je 18- godišnjeg Damira koji je dao sve za domovinu napustila duša…”
Čaušević kaže kako je neizmjerno zahvalan Crveničanima koji posjećuju ovaj spomenik i koji ga, za razliku od Siščana, nisu zaboravili:
“Nakon potresa u Petrinji i Sisku, stanovnici ovoga sela prikupili su novčanu pomoć za Damirovu obitelj. Neizmjerna je zahvalnost koji Hercegovci pokazuju prema njegovoj žrtvi”, ganuto završava.