HRVATSKA ima veliku ulogu u planovima NATO: Nabavit ćemo i ratne brodove?

Saveznici su na NATO summitu u Vilniusu odobrili najsveobuhvatnije obrambene planove od kraja hladnog rata, piše Večernji list. Dizajnirani su u svrhu odvraćanja i obrane od dviju glavnih prijetnji po Savez: Rusije i terorizma. Težište je na tri regionalna plana: jedan za sjever, koji pokriva Atlantik i europski dio Arktika, sa zapovjedništvom u Norfolku, SAD; jedan za centar, koji pokriva regiju Baltika i centralne Europe, sa zapovjedništvom u nizozemskom Brunssumu; i jedan za jug koji pokriva Mediteran i Crno more, sa zapovjedništvom u Napulju.

Hrvatska je smještena u ovaj zadnji regionalni prostor, mediteransko-crnomorski. Što to znači za nas i HV, koji mora prilagoditi i svoje sposobnosti radi sudjelovanja i kolektivnoj obrani? Inače, kolektivni je cilj imati 300.000 visoko spremnih snaga, uključujući znatne zračne i mornaričke snage, sa sposobnostima u svim domenama koje će biti dodijeljene planovima. Bitno je napomenuti da je Savez i do sada imao planove. S obzirom na promjene sigurnosnog okruženja, NATO se sada prilagodio izrađujući nove, robusnije i sveobuhvatnije planove.

Treba rasteretiti Italiju

Ivica Mandić, vojni analitičar, koji je bio i kapetan HRM-a i dugo se godina u sustavu bavio izradom planova razvoja HV-a, govoreći o planovima NATO-a za kolektivnu obranu kaže da se radi o ogromnom broju vojnika, njih 300 tisuća visoke spremnosti i da tu neće biti odstupanja. Određeni su i vrlo precizni rokovi do njihove pune sposobnosti i do kada moraju biti na dispoziciji. No, ti rokovi su, naravno, tajni. Gdje je u svemu tome Hrvatska i njezin HV, također se može za sada tek pretpostavljati. Mandić zaključuje da se od Hrvatske, kao i svih članica, striktno očekuje dostići obvezu trošenja “najmanje 2 posto BDP-a”.

Prema procjenama našeg BDP-a, to bi značilo trošenje minimalno 1,3 milijarde eura iduće godine. Kao što znamo, naš vojni budžet za 2024. iznosi 1,1 milijarde eura. Hrvatska će, dakle, morati povećati vojno trošenje, i to brzo. Mandić očekuje da će se od nas tražiti veći angažman oko nadzora Jadrana kako bi se talijanska flota, kao uostalom i flote drugih većih članica NATO-a, rasporedila u Sredozemlju. Isto se očekuje i za zračni nadzor Jadrana, gdje isto treba rasteretiti Italiju. Kako već iduće godine u RH dolaze Rafalei, tu će naše sposobnosti nadzora Jadrana biti brzo dosegnute, uz, naravno, integraciju u NATO sustav.

Oko integracije HRM-a sa zadatkom preuzimanja nadzora nad Jadranom bit će većih problema jer o HRM-u desetljećima nismo vodili računa. Može se pretpostaviti da ćemo već iduće godine u sklopu novog dugoročnog plana razvoja (DPR) istaknuti gradnju temeljnog broda HRM-a, dakle barem jedne do dvije korvete, usvojiti projekt i raspisati tender. Od drugih hrvatskih obveza prema kolektivnoj obrani nastavit će se ono započeto, dakle, formiranje snaga veličine jedne do jedne i pol motorizirano-oklopne brigade koja će biti na dispoziciji u sklopu kolektivne obrane. Cilj je NATO-a i naputak prema članicama uvijek isti – izgradite vojsku koja vas može obraniti. U svakom slučaju, može se zaključiti da HRM postaje novi prioritet za MORH. I ne samo to, izjava ministra obrane Marija Banožića iz Vilniusa govori i o “proširenijoj” odgovornosti RH; “Hrvatska je zagovaratelj euroatlantskih integracija za zemlje jugoistočne Europe zato što želimo i trebamo sigurno i stabilno susjedstvo.” Dakle, Hrvatska treba biti faktor koji će pomoći i zemljama JI Europe na njihovu euroatlantskom putu.

U deklaraciji NATO summita kaže se da će planiranje kolektivne obrane biti potpuno usklađeno s nacionalnim planiranjem koje svaka država radi za svoje oružane snage. Dosad ta nacionalna planiranja snaga i sposobnosti svake zemlje saveznice nisu nužno obuhvaćali i razmišljanje o tome kako se to uklapa u kolektivnu obranu, ali sada se ta “potpuna koherentnost” želi postići u mjeri većoj nego u bilo kojem trenutku od kraja hladnog rata, kaže se u “communiquéu” summita. Saveznici su se u Vilniusu obvezali da će “u potpunosti financirati i redovito uvježbavati te planove kako bi bili spremni za kolektivnu obranu visokog intenziteta u više domena”. To, iz perspektive NATO-a, znači da i Hrvatska treba daljnja ulaganja u razvoj OS RH planirati i provoditi s pažljivijim razmišljanjem kako se to uklapa u regionalne planove NATO-a i potrebu doprinosa Hrvatske eventualnoj kolektivnoj obrani u slučaju njezine aktivacije.

Neimenovani izvori, upućeni u razgovore iza zatvorenih vrata u sjedištu NATO-a u Bruxellesu, kažu da se Hrvatska ne percipira kao zemlja koju treba nagovarati na solidarnost kad je u pitanju jačanje kolektivne obrane, i da je to dobro. No, očito je da se kod svih saveznika, pa i Hrvatske, želi vidjeti brže i bolje ulaganje u razvoj onih sposobnosti oružanih snaga koje su potrebne i kompatibilne u širem mozaiku jačanja kapaciteta kolektivne obrane saveza. Drugim riječima, želi se prioritizirati ulaganja u obranu koja su dobra i iz nacionalne perspektive, ali i dobra iz perspektive kolektivne obrane istovremeno.

2027. kao najbliži zacrtani rok

Regionalni planovi nisu nešto što će se dogoditi odmah nakon summita. To nisu stvari koje rade “na prekidač”, trebat će “znatan broj godina da se dođe do toga”, govori pak admiral Rob Bauer, predsjedavajući Vojnog odbora NATO-a. Neki upućeni izvori spominju 2027. godinu kao najbliži zacrtani rok u kojem se planovi ostvaruju.

– Ti planovi u sve više detalja objašnjavaju što trebate učiniti s obzirom na geografiju tih regija kako biste odvratili i obranili se od prijetnji. Iz tih planova izviru koraci koji govore koje snage i kakve sposobnosti trebate imati da biste ispunili te zadaće. Sposobnosti u svim domenama: svemir, cyber, kopno, more i zrak. Dakle, planovi govore o tome što trebate činiti – objasnio je admiral Bauer na nedavnom brifingu za novinare u NATO-u uoči summita u Vilniusu.