Hrvatska se plasirala u finale Svjetske lige u Beogradu zahvaljujući 10-8 (5-1, 3-2, 2-4, 0-1) polufinalnoj pobjedi protiv Španjolske…
Flamenco su otplesale Barakude ove subote u Beogradu. U najboljoj utakmici u dosadašnjem dijelu turnira, ali i u jednoj od istinski najboljih utakmica cijele kalendarske godine, pa ako bismo se vratili i još malo više… skoro da od ljeta 2018. ne bismo pronašli bolji naš susret.
Napad tečan, brz, raznovrstan. Obrana pokretljiva, usredotočena, te iznad svega predvođena perfektnim Markom Bijačem koji se razbranio, u prvih 8 minuta “skinuo samo” tri lopte, no… Ti su udarci išli u sam kut, sve je stizao i tu je Španjolce stizala panika. Posebno stoga što nisu stigli niti ništa obraniti. Čak 5:1 nakon prve četvrtine… ne sjećamo se kada smo posljednji put to učinili Španjolcima.
– Ostvaren je prvi cilj koji smo si zacrtali. To je finale, imamo i suparnika kojeg smo očekivali. Ako odigramo kao što smo odigrali protiv njih u 2. kolu, mislim da bi pobjeda ovaj put trebala biti naša – nakon utakmice će posve izmoždeni Maro Joković, strijelac jednog gola, ali i asistent za još čak tri.
Vidljiv je umor na svim igračima, ali može li se sve to zaboraviti na predstojećih sat vremena finala jer tada sve ponese značaj utakmice, atmosfera s tribina, ulog u igri…
– Je, navijanje će biti sigurno poticaj. Kako za njih, tako će i nas potaknuti zvižduci, ali znate što… Ne mogu više stajati. Moram se odmoriti barem malo, za nedjelju, za finale.
Kad je tako, a jest frka, odustajemo od daljnje rasprave, pitanja. Naletio je ionako Luka Lončar. On i Vrlić su na dva metra, kao i inače odradili lavovski dio posla. Protiv Španjolske briljantna igra u kojoj doslovno ne možemo pronaći mane, pa čak niti u onom očekivanom i normalnom manjem padu u drugoj polovici utakmice, donosi sportske.
Je li takva igra dostatna i za zlato protiv Srba?
– Nadam se, jer vjerujem da mi ovo možemo ponoviti. Ono u što nisam siguran jest možemo li odigrati još više, još bolje. Bilo bi bolje kada bismo mogli, ali u ovakvom ritmu…
Znamo sve. Marko Bijač je, jasno, bio proglašen MVP-om utakmice.
– Ni sami se nismo nadali da će to tako krenuti, jer je naš početak bio sjajan. Španjolci su pokazali da su fantastična momčad, vratili su se malo u rezultatsku neizvjesnost.
Ipak, Bijač je na nešto upozorio.
– U drugom dijelu nismo bili bez pogrešaka i to ćemo morati pogledati, popraviti, kako protiv Srbije u finalu to ne bismo ponovili.
Ima samo jedan nezgodan podatak. Nismo nikada dobili Srbiju u Srbiji.
– Da, a bili smo blizu u prosincu prošle godine. To su tako, podaci više-manje zanimljivi, ali ovo što slijedi nova je priča. Utakmica u nedjelju, u 16.45, sada je sve ono što se broji, sve što je bitno. Prošli i budući susreti su nebitni. Idemo se boriti za Hrvatsku, ali i za Tokio. Naš odlazak u Tokio – naglasio je Marko Bijač.
D.J.