Da cijela istina o ratnom sukobu u BiH neće biti utvrđena te da svi ratni zločini neće biti sankcionirani odavno je jasno. Ipak, određeni pomaci po ovom pitanju u domaćim institucijama se dogodili proteklih godina, pogotovo ako se uzmu u obzir propusti Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu.
Na temelju presuda Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu Hrvatima u BiH dodijeljena je etiketa “UZP-ovaca”. Unatoč činjenici što je ovaj sud sudio pojedincima, a ne kolektivitetima. I ta etiketa se izvlači iz godine u godinu pogotovo kada Hrvati traže ostvarivanje svojih političkih prava.
“S druge strane Haaški sud je propustio sankcionirati najveći broj zločina počinjenih od strane Armije BiH, unatoč dostupnim dokumentima i dokazima. Sud se vodio unaprijed određenim stereotipom: Srbi i Hrvati su zločinci, a Bošnjaci su žrtve”, navodi odvjetnica Nika Pinter.
Najveći broj osuđenih za ratne zločine u BiH kako u Haagu, tako i na domaćim sudovima potpuno opravdano je među Srbima. Ukupno njih 363 i to na ukupno 4.005 godina zatvora pri čemu se ne mogu klasificirati doživotne kazne za Karadžića, Mladića i druge. A što se tiče Bošnjaka i Hrvata, čini se da su domaći sudovi samo donekle ispravili nepravdu prema Hrvatima u odnosu na Bošnjake. U Haagu je presuđeno samo 50,5 godina zatvora za pripadnike Armije BiH, a za hrvatske zapovjednike i pripadnike HVO-a čak 265 godina zatvora.
No, ukupni neslužbeni podaci zajedno s presudama domaćih sudova govore sljedeće: Do sada je osuđeno 150 Bošnjaka za ratne zločine nad druga dva naroda s ukupnim brojem od 1401 godine zatvorske kazne. S druge strane Hrvati su osuđeni za najamnji broj ratnih zločina. Ukupno 102 osobe s 1.028 godina zatvora. No, ono što je sporno je da je svega oko 15 % osumnjičenih kažnjeno za ratni zločin, a zapovjedna odgovornost nije tretirana jednako.
Što se tiče uloge Haaškog suda ostat će i dalje sporno zašto nakon što je sam sud utvrio koliko je zločina počinila Armija BiH nad Hrvatima u presudama Haliloviću, Deliću, Hadžihasanoviću i Kuburi, zašto većina tih zločina nije sankcionirana i po individualnoj, ali i zapovjednoj odgovornosti.
Bilo kako bilo, unatoč jednoj slici iz Haaga, gledajući samo statistiku i sve službene presude Hrvati nisu bili drugi najveći počinitelji zločina i pitanje je može li bilo tko cijelom jednom narodu nametati stigmu UZP-a.
A s druge strane, već tri desetljeća istinsku pravdu očekuju obitelji hrvatskih žrtava u Grabovici, Dusini, Trusini, Uzdolu, Buhinim Kućama i drugim stratištima. A tu domća tužiteljstva i sudovi moraju dati znatno veći doprinos, piše RTV HB.