Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) već godinama predlaže (pa tako i ove) da se i na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru, gdje će se i ove godine, 18. studenoga 2020., održati komemoracija, na mjestu najveće masovne grobnice nakon Drugog svjetskog rata, gdje stoji 938 bijelih mramornih križeva – za svaku žrtvu ekshumiranu 1988. na tome mjestu – pročitaju imena svih nevinih Vukovaraca i ne samo njih čije su se kosti nalazile ispod ovih križeva, gdje se obično ostavljaju crvene ruže za žrtve Vukovara…
Naime, ljudi znaju da je to najveća masovna grobnica, ali ne znaju imena i prezimena ljudi koji su tijekom srpske i ine okupacije baš na ovom mjestu okončali svoje nevine živote. Prema nekim podatcima, najmlađa vukovarska žrtva imala je samo šest mjeseci, a najstarija 104 godine. Poginulo je i 86-ero djece. Dakle, tražimo da se već jednom prestane govoriti o brojkama, kao da su one, a ne ljudi imenom i prezimenom stvarale slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Osim što njihova imena moraju biti napisana zlatnim slovima, ona se trebaju i javno izgovoriti, poglavito prigodom “Dana sjećanja na žrtve Vukovara 1991.-2020.”, kad će se ovaj događaj ponosa i slave održati u ovome gradu-mučenika.
Da se ne zaboravi!.
Dakle, vjerujemo da će Grad Vukovar, organizator Dana sjećanja, prihvatiti našu zamolbu te da će se prvi puta (!) javno čuti imena stradalih od srpske i ine agresije, po cijelom “regionu”. To je najmanje što možemo učiniti za one koji su dali svoje živote u obrani ovoga grada, ali i cijele Hrvatske.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
Molimo se pred križevima na kojma nema imena ubijenih!