„Demokracija (grč. δημοϰρατία: vladavina naroda) je politička ideja o vladavini u kojoj sudjeluju svi članovi zajednice (narod), izravnim odlučivanjem ili posredno putem izabranih predstavnika“ (Hrvatska encikolpedija).
Hrvatska je u TEMELJNIM ODREDBAMA Ustava RH definirana kao demokratska država s jasno označenim gore navedenim načinima sudjelovanja naroda u vlasti:
Članak 1. (1) Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. (2) U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. (3) Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
No, što kad izabrani predstavnici naroda nastoje spriječiti narod u neposrednom odlučivanju, nakon što ga obmanu i čine suprotno od onoga što su nudili u izbornim programina i obećanjima na temelju kojih su dobili glasove? Može li se to još uvijek zvati demokracijom?
U svibnju smo svjedočili pokretanjudviju građanskih inicijativa, GI „Narod odlučuje“ i GI „Istina o Istanbulskoj“, za raspisivanje referenduma o promjeni izbornog zakona i otkazivanju Istanbulske konvencije. Uslijedilo je to nakon što je Vlada, formirana najobičnijom trgovinom stranačkih čelnika od stranaka koje su dijametralno suprotnih programa i čiji su glasači na sasvim suprotnim svjetonazorskim pozicijama, ratificirala u Saboru premoćnom većinom glasova Istanbulsku konvenciju. Na radost lijevo-liberalnihudruga i uz pljesak SDP-ovih zastupnika. Usprkos prosvjedu prije ratifikacije, na kojem su bili uglavnom glasači HDZ-a. Pri tome su došli do punog procvata svekoliko licemjerje, sebični interesi s koruptivnim i ucjenjivačkim elementima, prijevara birača i izigravanje volje naroda kao i lakoća s kojom su se oko toga složili vladajući i oporba, kao i oko stava da ne treba mijenjati izborne zakone na način da narod o tome neposredno odlučuje. Tako su poslali poruku: jednom kad nam date vlast, mi određujemo pravila.
Prikupljanje potpisa nastojale su lokalne vlasti otežati naplatom lokacija, ali i propagandom te ponegdje pritiscima i zabranama prikupljanja potpisa u ime zaštite „ljudskih prava“. A što su to ljudska prava, ne može znati „glupi narod“, nego njegovi „pametni predstavnici“. Mogu li se oni još uvijek zvati demokratima?
Zatišje je nastupilo po predaji potpisa, iako se očekivalo da će vlast brzo izbrojati potpise s obzirom na logistiku i sredstva, što su im na raspolaganju i na prigovore inicijativama da su „presporo brojale“. I ljudi su zaključili da Vlada kupuje vrijeme odugovlačenjem. Konačno je objavljeno da je Vlada u četvrtak. 2.8. 2018. zadužila Ministarstvo uprave i Ministarstvo unutarnjih poslova da provjere zakonitost prikupljanja potpisa i broja potpisa referendumskih inicijativa te obvezala Ministarstvo financija da osigura sredstva za provedu provjere.
Nije rečeno tko će provjeravati, kako će se provjeravati i kada će provjera biti okončana, što bi zbog demokratičnosti i transparentnosti procesa javnost trebala znati.
Umjesto toga ministar uprave Lovro Kušćević izrekao je svoje vjerovanje:“Vjerujem da će se provjeravati svaki potpis, odgovara li OIB imenu i prezimenu te autentičnost tih potpisa.“ I svoju želju, koja baš i nije jasna:“Ja želim da taj postupak bude transparentan. Mislim da je to u interesu svih – gotovo 400.000 ljudi koji su to navodno potpisali, ali i onih 3,5 milijuna koji nisu to potpisali. Ne smijemo kontaminirati taj proces, mora jasno biti utvrđeno – tko je potpisao i je li to u skladu sa zakonom.“Naime, ovim prilogom „navodno“ ministar unaprijed javno optužuje inicijative da su lagale. Time sam čini ono što tvrdi da se ne smije činiti:, tj. kontaminira ovaj proces. I u nastavku prijeti, jer tako se u kontekstu može shvatiti dio rečenice : „mora jasno biti utvrđeno tko je potpisao i je li to u skladu sa zakonom“.
Kad bi samo malo okrenuo zrcalo pa pogledao koliko su narodnih glasova dobili pojedini zastupnici, ministri i predstavnici vlasti, koji sada narodu drže lekcije….
Kad čovjek baci pogled na povijest referenduma u Hrvatskoj, onda vidi da je jedini referendum koji se proveo normalno, u demokratskom ozračju, bio onaj o hrvatskoj samostalnosti iz 1991. na temelju kojeg je Hrvatska postala , uz herojsku ratnu obranu od agresije, samostalna i suverena država. Za Referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji 2012. godine, vlasti su mijenjale i pravila kako bi prošao, dok je onaj iz 2013. o ustavnoj definicii braka vlast nastojala omesti pa su se mediji uključili u propagandni rat koji se vodio tim povodom. U prvom slučaju na čelu je bio HDZ. U drugo, SDP.
I jedni i drugi pokazali su koliko im je stalo do demokracije. Sada su udruženi zajedno nasuprot naroda. Bez registra stanovništva, bez zakona o registru stanovništva, bez sređenog biračkog popisa.
Samo licemjeri to mogu nazivati demokracijom!
I samo lakovjerni mogu vjerovati takvim institucijama!
Mi hrvatski branitelji smo svojim životima branili hrvatske građane koji su se 1991 g. na referendumu izjasnili sa samostalnu, neovisnu i demokratsku Republiku Hrvatsku.
Ureništvo Braniteljskog portala