Davor Dretar, saborski zastupnik Domovinskog pokreta, inače pjevač, zabavljač, televizijski voditelj i glumac, osvrnuo se u Hrvatskom saboru na situaciju na hrvatskom selu, u kontekstu ulaska u Schengen i katastrofalnog odljeva stanovništva iz Hrvatske, naročito sa sela. Popularni Drele smatra da seljak mora biti bogat i samodostatan, kako na njega nitko ne bi mogao vršiti pritisak. Osvrnuo se i na činjenicu da nam ni raspoloživa radna snaga ni zemljište neće omogućiti stvaranje globalno kompetitivnih poljoprivrednih sustava, da Hrvatska treba zatvoriti tržište za uvoz i posvetiti se samodostatnosti u pogledu poljoprivrednih proizvoda. Njegovu objavu sa stranica Domovinskog pokreta prenosimo u cijelosti:
DRETAR: HRVATSKOJ TREBA BOGATI SELJAK I SAMODOSTATNO SELO JER JE TO JEDINI NAČIN DA MI HRVATI IMAMO ŠTO ZA JESTI!
Naš Davor Dretar upozorio je da Hrvatska ima veliki odljev stanovnika i nema dovoljno poljoprivrednog zemljišta da bismo bili globalno kompetitivni u poljoprivrednoj proizvodnji, te da se trebamo posvetiti razvoju sela kako bismo bili samodostatni:
”Hrana jest istinski strateški resurs, ne samo Hrvatske, nego i svih država. Odgovorna država mora odgovorno poslovati sa svim čimbenicima u sustavu poljoprivredne, odnosno prehrambene, proizvodnje. Bez toga ne možemo naprijed. Bogati seljak je rijetko kome odgovarao u ovoj državi. Zašto? Jer bogatog seljaka ne možeš pritisnuti kao radnika u tvornici. Bogatog seljaka ne možeš pritisnuti kao političkog aktera koji ima određene potrebe i želje. Bogati seljak ne treba nikoga”.
”Moramo li govoriti o tome treba li Europi bogati seljak onako kako ga mi zamišljamo, a to je samostalni hrvatski čovjek na svojem komadu zemlje? Ili Europi treba bogati seljak u sustavu međunarodne trgovinske razmjene? Možemo o tome raspravljati i sazivati znanstvene skupove”.
”Osobno smatram, s obzirom na katastrofalan odljev stanovnika iz naše domovine, s obzirom da nam ni pozicije, ni količina poljoprivrednog zemljišta neće u budućnosti omogućiti stvaranje ozbiljnih europskih, a kamoli globalno kompetitivnih poljoprivrednih sustava, da se svi zajedno moramo posvetiti bogatom Štefu, bogatom Jozi, bogatom Andriji i bogatoj Marijani. Selu koje će proizvoditi, biti samodostatno i imati višak proizvoda koje će moći po razumnim cijenama plasirati unutar gotovo pa zatvorenog tržišta”.
”Otvorili smo granice. U Schengenu smo. Unutar tih granica moramo pronaći svoju budućnost kroz poljoprivrednu proizvodnju. Nikada u životu neće hrvatski seljak izvoziti lički ili bilo kakav krumpir u Argentinu, ali da mi kao država imamo potpuno pravo, u sklopu razumnog, neagresivnog suverenizma, učiniti sve da hrvatski čovjek jede hrvatski krumpir, na to imamo potpuno pravo i na tome treba ustrajati, jer to je jedini način da mi Hrvati imamo što za jesti”.