Za cjelovito razumijevanje pojma lustracija potrebno se osvrnuti na nekoliko elemenata. Prije svega, razuman čovjek, “civil”, institucijski dinosaur i slično, trebali bi zazivati ovu društvenu pojavu u svakome društvu, svakih nekoliko desetljeća…
Ona u prenesenom značenju simbolizira ulazak “svježe krvi” u sustav.
To je niz radnji koje trebaju osvježiti društvenu, političku, znanstveno-inovativnu melankoliju u koju zapadne svako društvo kad se jedna generacija koja je bila nositelj ovih procesa idejno umori i motivacijski “ispuše”. U Hrvatskoj smo imali takvu generaciju i ona još ima presudan utjecaj na sve naše oblike društvenog života. A s obzirom na totalitarno naslijeđe i naš geopolitički smještaj (“blokovska” Europa) ta je generacija nositelja društvenih koncepata bila duboko obilježena komunizmom kao društvenom matricom. Osim mentalnog sakaćenja ljudi kroz ideju o tome kako su svi istih sposobnosti, motivacije i vještina, ovaj je koncept smatrao normalnim i fizičko uklanjanje svih koji ne misle tako (iako su svi isti!?). Još je CIA u svojim izvješćima 70-tih godina 20.st. ovaj sustav označila kao duboko koruptivan te upravo to istaknula kao najveću prijetnju opstanku Jugoslavije, a ne primjerice hrvatske emigrante. I onda imamo situaciju, da upravo ti duboko koruptivni elementi s mentalnom matricom elitnog komunizma spletom širih okolnosti postaju nositelji tranzicijskih procesa i trebaju uvesti Hrvatsku u političku, mentalnu i gospodarsku demokraciju!? Naravno da je to nemoguće i naravno da upravo zato cijeli ovaj proces toliko dugo traje. Lustracija je bila i jest proces koji treba izmijeniti (konačno!?) društveni mindset i to ne zato jer su ljudi koji do sada upravljali Hrvatskom na ovaj ili onaj način potomci komunista, udbaša, djelatnici u nekim paraorganizacijama, mentalni komunisti, nego stoga što je to duboko koruptivni sustav, koji se brutalno obračunava s neistomišljenicima. Kada je u sobi zagušljivo, počne vam biti zlo, ne možete disati, tada otvorite prozor i provjetrite….pa neka se još netko pita, treba li nam lustracija…piše doc.dr-sc, Vlatka Vukelić
P.S.
Lustracija u Hrvatskoj je pojam o kojem ne postoji zakonska odredba. Hrvatska stranka prava je zakon o lustraciji predložila 1998. i 1999. i oba puta je odbijen većinom glasova.
Prijedlog zakona odnosio se na sprečavanje nositelja nekadašnjih visokih dužnosti u komunističkoj partiji, tajnim policijama, obavještajnoj službi UDBA da i danas budu nositelji vlasti i imaju visoka politička mjesta u RH. Taj dio prijedloga bio je sporan s obzirom na to da je moguće da je suprotan Ustavu i drugim zakonima Republike Hrvatske koji brane diskriminaciju po političkoj osnovi, a zbog raširene slične prakse u zemljama Europe osudilo ga je i Vijeće Europe u svojoj rezoluciji 1096 kojom lustraciju dopušta samo protiv onih koji su svojim djelovanjem kršili ljudska prava, a ne protiv svih dužnosnika prethodnoga političkog sustava.
Lustracija bi se odnosila na predsjednika, premijera, članove Vlade, članove Sabora, zaposlenike tajnih službi, članovi odbora u državnim tvrtkama, sudstvo, urednika i novinara i drugih.
U ostalim zemljama bivšeg socijalističkog sustava, osobama koje su sudjelovale u radu ili na bilo koji drugi način surađivale s tajnim službama bivšeg sustava otvoreno je dano do znanja da se sklone iz javnog života. Češka je to napravila još 1991., a zakoni o lustraciji doneseni su i u Srbiji i Albaniji. Srbijanski zakon o lustraciji, za razliku od drugih sličnih zakona, lustracijom obuhvaća osobe koje su prilikom javnoga djelovanja kršile ljudska prava bez obzira na stranačku pripadnost. Srbijanskom lustracijom nije tako zahvaćena većina pripadnika Saveza komunista, ali s druge strane jest i dio desničara (npr. radikala) koji su svojim djelovanjem, prema javnom stajalištu Srbije, kršili ljudska prava. U Makedoniji je tijekom 2009. godine službeno počela lustracija i na prvom udaru provjerava se prošlost djelovanja političara.
Lustracija je pravna mjera i provodi se unutar pravnog okvira.-izvor-Wikipedija
U suvremenom značenju, postupak kojim su se u nekim postkomunističkim zemljama na početku procesa tranzicije iz javnih službi isključivali predstavnici stare vlasti (posebno tajne službe i policija).
H.H.