Razgovarao: glavni urednik Vlado Kolak
Karolina Vidović Krišto tijekom protekle četiri godine u Saboru izgradila je reputaciju odlučne i hrabre političarke. Rođena u Vukovaru, ali odrasla u Münchenu, Karolina se 1996. godine samostalno i bez obitelji vratila u Hrvatsku, gdje je studirala novinarstvo i započela svoju novinarsku karijeru. Karolina je i majka četvero djece. Unatoč brojnim izazovima, posebice u odnosu s bivšim poslodavcem HRT-om, s kojim je imala niz konflikata, uvijek je ostala nepokolebljiva. Zbog svoje neustrašivosti i predanosti svojim uvjerenjima i razotkrivanju korupcije, Karolina se ističe kao primjer istinskog lidera i političarke koja zasigurno ima potencijal postati vođa i autentičan predstavnik naroda. Njezini govori u Saboru su jedni od najgledanijih na društvenim mrežama. To je posebno značajno jer je Karolina, unatoč svojoj zabrani u tradicionalnim medijima, uspjela privući pažnju i podršku široke javnosti. Ona čvrsto vjeruje da Hrvatska može postići izniman uspjeh samo ako se uredi kao država u kojoj svi građani moraju poštivati zakone. Smatra da je to ključ uspjeha za izgradnju stabilnog društva u kojem će svaki građanin imati jednaku priliku.
Poštovana zastupnice, HDZ-ova Vlada predvođena Plenkovićem i njegovim zamjenikom ministrom Tomom Medvedom tvrdi da imaju puno razumijevanje za hrvatske branitelje i da su im vratili dostojanstvo. Kako Vi gledate na ovu tvrdnju?
Jedino što efikasno radi Andrej Plenković jest manipuliranje javnošću. Takvo evidentno manipuliranje bi u drugim članicama Europske unije bilo kažnjivo djelo, budući da je korištenje novca poreznih obveznika za plaćanje medija kako bi prešućivali činjenice i objavljivali laži, zapravo oblik krađe novca poreznih obveznika. Primjerice, austrijski kancelar Kurz je zbog sličnih praksi kao što ih provodi Plenković morao podnijeti ostavku te je već osuđen zbog laganja, a trenutno mu se sudi zbog još težih djela.
Odnos prema hrvatskim braniteljima, od premijera Račana, Sanadera, Kosorove, Milanovića do Plenkovića, karakterizira sustavno ponižavanje i društveno izoliranje najčasnijeg dijela naroda, a to jesu naši branitelji. Hrvatski branitelji često su izloženi blaćenju i stigmatizaciji te se nerijetko proglašavaju teretom društva.
U Izraelu, nitko ne obnaša bitniju dužnost u gospodarstvu ili politici ako nije služio u izraelskoj vojsci, dok je u Hrvatskoj suprotan slučaj. Ni Plenković, ni Milanović, ni Jandroković nisu se odazvali Domovini kad joj je bilo najteže i kad su bili najpotrebniji.
Najbolji prikaz stanja u Hrvatskoj jest činjenica da se zapovjednika obrane Grada Osijeka, Branimira Glavaša, već 20 godina razvlači po sudovima, dok istovremeno Mile Horvat, poznat kao “tobdžija” zbog sudjelovanja u bombardiranju Osijeka kao pripadnik srpskih terorističkih postrojbi, obnaša dužnost Državnog tajnika u Ministarstvu gospodarstva u Plenkovićevoj vladi. Takvo stanje, naravno, ne postoji ni u jednoj drugoj uređenoj europskoj državi. Ono je protuprirodno, protucivilizacijsko, protueuropsko i, naravno, protuhrvatsko.
Ali Plenković će Vam na Vaše navode reći: „U mojoj Vladi je Tomo Medved koji je ratni heroj ili npr. Ivan Anušić, koji je malodobni sudionik Domovinskog rata, ili npr. Josip Đakić, koji je bio na bojištima diljem Hrvatske.
Svatko tko je sudjelovao u obrani Hrvatske zaslužuje naše duboko poštovanje koje nikada ne smije biti zaboravljeno. Međutim, niti jedna zasluga ne može biti opravdanje za djelovanje protiv interesa vlastitog naroda i države za koju se borio. Naime, svatko tko sudjeluje u blokiranju institucija države, u korupciji ili štiti korupciju, mora biti svjestan da time radi protiv Hrvatske.
I onda mediji, koje financira Plenković, jer su toliko neprofesionalni da ne mogu preživjeti od svog rada, kao npr. Jutarnji list, objavljuju klevetničke članke tvrdeći da tobože, hrvatski porezni obveznici preuzimaju financijske obveze od osuđenih ratnih zločinaca. Konkretno, Indeks i Jutarnji list spominju Mihajla Hrastova, koji je branio Karlovac, ali je bio osuđen od strane korumpiranog pravosuđa te je osuda kontroverznih sudaca poslužila kao osnova za dodjelu odštete od 11 milijuna kuna obiteljima poginulih agresorskih vojnika. Važno je napomenuti da se ta sredstva isplaćuju osobama koje žive u Srbiji, što znači da novac hrvatskih građana odlazi izvan zemlje. Koliko odšteta su platile Poljska, Francuska ili Engleska, njemačkim agresorima? Niti jedan euro, naprotiv Njemačka je plaćala odštete navedenim državama. Postavljam pitanje bi li Mihajlu Hrastovu bilo suđeno u Izraelu, Americi ili Ukrajini ili bi ga tamošnje društvo proglasilo nacionalnim herojem?
Na listi HDZ-a je i general Josip Lucić, kako to komentirate?
General Lucić će s ponosom moći govoriti o svom doprinosu oslobađanju Hrvatske, ali će se vjerujem duboko sramiti što je svoje ime dao HDZ-u, stranci koja je pod vodstvom Franje Tuđmana stvarala Hrvatsku, dok danas, pod vodstvom Andreja Plenkovića, ta ista stranka razara Hrvatsku koja je krvlju stvorena. Hrvatski branitelji prilaze mi sa suzama u očima i govore: „Vratite mi djecu iz Irske i Njemačke“, jer su upravo korupcija i nepravda potjerala djecu hrvatskih branitelja iz Hrvatske koju su krvlju, znojem i suzama stvarali.
General Lucić je dao svoje ime za politiku koja isplaćuje mirovine, poput one Mili Martiću, osuđenom ratnom zločincu. Postavlja se pitanje zašto Hrvatska nije podnijela imovinski zahtjev protiv Mile Martića zbog štete koju je prouzročio bombardirajući hrvatske gradove? Naprotiv, Plenkovićeva vlada omogućila je sinu Mile Martića, Dušku, da upravlja televizijama u Hrvatskoj, uključujući N1 televiziju i Novu TV. Dok djeca branitelja moraju ići trbuhom za kruhom, sin Mile Martića, dakle pravni nasljednik, upravlja medijima u Hrvatskoj! To je dakle politika kojoj služi general Lucić.
Zašto stalno ukazujete na probleme u pravosuđu?
Pitanje funkcionalnog pravosuđa je pitanje uspjeha ili neuspjeha jedne države i njenog naroda. Kada pravosuđe ne funkcionira kako treba, kao što je trenutačno slučaj u Hrvatskoj, moćnicima je sve dopušteno, dok običnom čovjeku ništa nije moguće.
Da su Andrej Plenković, Zoran Milanović ili Gordan Jandroković političari u Austriji onda bi bili u zatvoru, jer podsjećam da je austrijski kancelar morao odstupiti upravo zbog onoga što radi Plenković, korumpira medije i blokira pravosuđe. No, u Austriji, gdje se zakoni poštuju i pravosuđe radi svoj posao, plaće su trostruko veće nego u Hrvatskoj, gdje se zakoni ne poštuju. Uzmimo primjer slučaja Milorada Pupovca. Osobno sam ga prijavila DORH-u zbog kaznenog djela negiranja genocida. Pupovac je sudjelovao na skupu u Banjoj Luci na kojem se negirao genocid u Srebrenici. Pupovcu nije nimalo smetalo što stoji uz generala Pandurevića, koji je osuđen za genocid u Srebrenici, unatoč osudi tog skupa od strane Europske komisije. Po hrvatskim zakonima, kao i po odluci Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Christiana Schmidta, negiranje genocida je kazneno djelo. Dakle, da Hrvatska funkcionira poput Češke, Poljske ili Slovenije, Pupovac bi bio u zatvoru.
Zašto ste odbili koaliranje sa srodnim strankama?
Koaliranje s onim što vi nazivate srodnim strankama bila bi izdaja hrvatske budućnosti i svih obespravljenih ljudi u Hrvatskoj. Odlučnost i pravednost (OIP), koju smo osnovali, potpuno se razlikuje od postojećih političkih opcija. Samo pogledajte aktualnu kampanju – svakodnevno smo bombardirani nekim anketama koje su očito lažne.
Političke stranke se ponašaju poput današnjih takozvanih influencera, pričajući o svemu osim o stvarnim problemima hrvatskih građana. Sve, ali baš sve, političke stranke imaju pristup mainstream medijima na sučeljavanja, bilo u organizaciji velikih medija, bilo u organizaciji npr. GONG-a. Pozivaju se i MOST, i DP, i Kolakušić i Fokus, pa čak i manjinski SDSS, jedino se ne poziva nas iz OIP-a. Potpuno je jasan koncept: u hrvatskoj politici se ne smije govoriti o stvarnim problemima ljudi, već samo na način koji su odredili moćnici. Prema tim istim moćnicima, hrvatski građani nemaju pravo na život u uređenoj državi u kojoj se zakoni poštuju.
Dakle, unatoč tome što nam se zdravstvo raspada, što je pola milijuna Hrvata napustilo svoju domovinu, što su nam plaće afričke, a cijene natprosječno europske, o tome se ne smije pričati. Zbog istine koju svjedočimo i rješenja koja nudimo, OIP je zabranjen u javnosti. Svatko si mora postaviti pitanje zašto Domovinski pokret ili MOST imaju pristup hrvatskoj televiziji, a zašto to ja i ljudi iz stranke OIP nemaju. Ivan Penava, predsjednik Domovinskog pokreta, izjavljuje da je napad na PPD i Pavla Vujnovca, napad na Hrvatsku. Po toj logici, običan Hrvat mora biti sretan što pojedinci krše zakone i nose ogrlice od pola milijuna eura, dok se istovremeno obitelji zbog neplaćanja dvije rate kredita izbacuju na cestu, iako je to protuustavno. Štititi lopovluk nije domoljublje!
Imate li i posebnu poruku koja nije vezana direktno uz odgovore na naša prijašnja pitanja u ovom intervjuu?
Imam i hvala vam. Hrvatsku nismo dobili na lutriji, a hrvatski branitelji nisu davali svoje živote i dijelove tijela samo kako bi se primjenjivali rigorozni zakoni za običan narod, dok za odabrane moćnike ne postoje nikakva pravila niti zakoni. Stoljećima su Hrvati sanjali svoju državu i žrtvovali se za nju, kako bi u svojoj slobodnoj državi mogli ostvarivati ona prava koja nudi isključivo nacionalna država. Hrvati su cijenjeni u cijelomu svijetu, oni su dobri susjedi, radnici i vodeći zaposlenici, jedino u svojoj domovini Hrvatskoj ne mogu ostvarivati svoje interese. Zato moramo urediti Hrvatsku u kojoj su svi jednaki pred zakonom i svi moraju poštivati zakone. Hrvatska ima sve potencijale da bude bogata i napredna država, i zato moramo urediti Hrvatsku, jer samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska.