Gradsko vijeće u Hvaru zaključilo je nedavno kako skulpturu “Izvor novog života” domaćeg kipara Šime Dujmovića treba vratiti u javni prostor. Radi se naime o skulpturi posvećenoj Karađorđevićima. Mnogi se protive ovoj ideji, a reagirao je i hvarski ogranak Matice hrvatske.
Skulpturalni ansambl nazvan “Izvor novog života”, u čijem podnožju su reljefi tadašnje kraljice Marije, kralja Petra I. Karađorđevića…, pa i “vječnog” predsjednika Vlade Kraljevrstva SHS Nikole Pašića, demontirali su i djelomično oštetili Talijani 1941. godine, a danas se čuva u Arheološkoj zbirci i lapidariju “Dr. Grga Novak” u crkvi sv. Marka u Hvaru.
Istaknuti akademski kipar i akademika Kuzma Kovačić, uime Ogranka Matice hrvatske u Hvaru, čiji je on predsjednik, uputio je otvoreno pismo vijećnicima – predsjedniku Gradskog vijeća Jurici Miličiću (HDZ) i gradonačelniku Rikardu Novaku (NL) te odgovornim državnim tijelima, glavnim kulturnim ustanovama, kao i medijima povodom nedavne Odluke GV-a da se ponovno u javni prostor grada Hvara postavi skulptura ‘Izvor novoga života‘ kipara Šime Dujmovića (1887. – 1968.), prenosi Slobodna Dalmacija.
Povijesni kontekst – protuhrvatska stvarnost
“Potaknuti nedavnom viješću o Odluci Gradskog vijeća grada Hvara da se ponovno postavi u javni prostor grada Hvara spomenik kipara Šime Dujmovića ‘Izvor novoga života‘, podignut 1927. u čast tzv. Ujedinjenja pod zločinačkom Karađorđevićevom krunom, izražavamo čuđenje i nevjericu te naše protivljenje toj žalosnoj odluci iz dva sljedeća razloga:
1. Taj spomenik ne može se opravdati povijesnim kontekstom svoga nastanka, jer je taj kontekst svima jasna protuhrvatska stvarnost – srpska fašistoidna okupacijska ideologija i politika začeta i prije nametnutog nam ulaska u državnu tvorevinu podložnu srpskoj kruni te potpuno ostvarena u Kraljevini Jugoslaviji i zatim komunističkoj Jugoslaviji, u kojima se hrvatski narod našao pred uništenjem.
2. Taj spomenik ni kao kiparska vrijednost po sebi, u cjelini ili u dijelu, ne može biti razlog njegova ponovnog postavljanja u javni prostor, jer je on trag anakronog i neizvornog kiparskog izraza bez istinskog duhovnog temelja koji svako umjetničko djelo, a osobito ono javno, spomeničko, mora imati. K tomu, spomenuto izdvajanje dijela spomenika za postavljanje u javni prostor nedopustiva je intervencija, devastacija sama po sebi.
Pretpostavljamo da je takva odluka potaknuta i prihvaćena zbog nepoznavanja umjetnosti i nedovoljnog poznavanja naše povijesti. Ako nije samo to njezin uzrok, onda se radi o puno goroj stvari, neshvatljivom nastojanju koje provode samozvani stručnjaci i stručnjakinje u Gradskom vijeću i izvan njega. Onda bi to moglo značiti da nositelji te odluke, gradske vlasti, svjesno ili nesvjesno provode nasilje nad hrvatskom kulturom i Ustavom skrivajući se iza zavičajne osjetljivosti (koju u nekim drugim prilikama ne pokazuju).
Predlažemo da to djelo Hvaranina Šime Dujmovića ostane živjeti u prostorima muzeja, gdje bi u najboljem slučaju i svi spomenici sličnog nadahnuća do prijelomne, osloboditeljske 1990. godine trebali završiti.
Hvar se svome sugrađaninu Šimi Dujmoviću može dostojno odužiti drugim načinom, recimo knjigom o njegovom životu i kiparstvu, ali Hvar konačno zaslužuje novu i bolju javnu memoriju, umjetnički trag našega doba, života naraštaja koji je izborio hrvatsku slobodu.
Ogranak Matice Hrvatske u Hvaru, koji nastoji na promicanju hrvatskoga kulturnog identiteta upravo njegujući zavičajne kulturne vrijednosti, poziva vas dobrohotno i s povjerenjem da odustanete od ovo žalosnog nauma koji bi osramotio naš Grad, Hvarane, hrvatsku kulturu i državu. Molimo da se ovo pismo pročita na prvoj sjednici Gradskog vijeća. Hvala Vam unaprijed na razumijevanju!” (U potpisu Kuzma Kovačić, predsjednik Ogranka Matice Hrvatske u Hvaru).